Ne mrmljajte

​19. B kroz godinu

Ne mrmljajte … tko vjeruje, ima život vječni

Radosna vijest o tome objavljuje (Iv 6,41-51):

Židovi mrmljahu protiv Isusa što je rekao: “Ja sam kruh koji je sišao s neba.” Govorahu: “Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: ‘Sišao sam s neba?'”

Isus im odvrati: “Ne mrmljajte među sobom! Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni.

Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.”

Već nekoliko nedjelja zaredom u bogoslužju je u središtu Božja pouka o kruhu kojim Isus pokušava objaviti i objasniti da je on »kruh istinski« koji »silazi s neba i daje život svijetu«. Neki čuju, slušaju i ne razumiju. Nekimisle da Krista dovoljno poznaju ili znaju po onome što su samo jednom čuli. Neki sprječavaju dolazak Božje i spasonosne riječi do njihovih srdaca i umova. Spasiteljevu pouku: »Ja sam kruh koji je sišao s neba« treba ponavljati, živjeti, razmišljati.

Neslaganje i mrmljanje je sukob mišljenja i uvjerenja s Bogom. Nastaje iz površnog ili nepotpunog razumijevanja Božje pouke, Božje objave, Božje volje, Božje ponude, Božje riječi. Iza takvog stava, kako je poznato iz povijesti spasenja, stajala je i stoji nevjera Bogu i njegovoj riječi. Božji odgovor na nevjeru je Spasitelj koji je sišao s neba utjelovljenjem, daje kruh u sakramentu mise i pričesti koji podržava život sve do prijelaza iz smrti u život, sve do useljenja u vječnu domovinu na nebesima.

Isus svojim slušateljima, pa i nama danas, primjedbom da se prestanemrmljati, usmjerava pozornost na opći stav nijekanja glede osnovnih postavki naše vjere i nerazmišljanja o onome što nam je, kao Crkvi, Božjem narodu, temelj života i postojanja.

Riječima: »Ne mrmljajte« Spasitelj objavljuje i usmjerava na nebesko tj. uskrsnuće: »Ja ću uskrisiti u posljednji dan«, stoga vjerujte. Sakrament Tijela i Krvi (mise i pričesti) je znak zajedništva, vez ljubavi, gozbaprijelaza, na kojoj se Krist blaguje, duša se napunja milošću i daje nam se zalog vječnoga života i buduće slave s Kristom uskrslim i živim.

Nedjeljno bogoslužje sakramenta mise i pričesti objedinjuje: biti vjeran Božjoj zapovijedi: »Spomeni se da svetkuješ Dan Gospodnji«, biti vjeran svome preporođenju krštenjem – uronjenosti u Boga biti ljubljeno dijete Božje, biti vjeran sakramentu Euharistije, izvoru i vrhuncu svoga kršćanskog života i kršćanskog ponašanja. Euharistijskim slavljem već se pridružujemo nebeskoj slavi i unaprijed kušamo vječni život u nebeskoj slavi.

Mnogi ovdje prisutni će se danas za vrijeme ovog euharistijskog slavlja pričestiti i primiti »tijelo Kristovo«, »kruh živi koji je s neba sišao«. Neki će primiti samo »hostiju«, »sveti kruh«, a u svojoj svijesti neće niti pomisliti, na Isusovu riječ kako primaju samoga Boga, Kruh živi, koji život znači i po kojemu mi i kao pojedinci i kao zajednica živimo. Isus tvrdi: »Ja sam kruh života!« Taj »ja sam« je ime Božje. Mi ne primamo samo »euharistiju«, »svetu pričest«, nego primamo »Kruh života«. Cijeli i potpuni Bog, svim svojim životom i svim svojim postojanjem nam se daje i daruje. Isus nam govori da je on sam svojim tijelom, cijeli njegov život, sav njegov nauk, svi njegovi odnosi prema ljudima i njegovom Ocu, svi njegovi stavovi i sve ono što je poučavao navješćujući evanđelje prava hrana i izvor održanja našeg svakodnevnog života. Isus zna da ono što čovjek jede čini i oblikuje njegov život. Ne znati i ne truditi se svakodnevno sve više spoznavati, ne pokušavati i ne zauzimati se što bolje shvatiti život koji nam se daje da ga usvojimo kao svoj je put izgladnjivanja, put skapavanja od neishranjenosti, put prema smrti. Suprotno tome, svakodnevno razmišljati, proučavati, Isusov život, njegovu riječ, hraniti se i nadahnjivati primjerom njegova života put je prema životu.

Ako, poput Isusovih slušatelja, zastanemo na onome što nam je poznato i što »čvrsto« vjerujemo misleći da nema više i dublje spoznaje no što je ona koju posjedujemo, umrijet ćemo. Bog nas poziva da ga neprestano i uvijek sve više upoznajemo. Mrmljanje protiv novog nauka, protivljenje produbljivanju vlastite spoznaje, lijenost učenja i stjecanja novih znanja i uvida pobuna je protiv Boga zbog koje su i danas mnogi umrli. Ako se isvakodnevno jede kruh, on im ne donosi život, jer ne vjeruju onome koji život daje. Nama, koji blagujući kruh života u sebe i svoj život usvajamo duh, istinu, ljubav, suosjećanje, nesebičnosti po primjeru Isusovom. Živeći u miru i prijateljstvu s bližnjima koje na životnom putu susrećemo, pričest koju primamo sigurno će biti izvor života. Jesmo li blagovatelji pravog tijela Kristovog ili pripadamo narodu koji je zbog nevjere osuđen na smrt jasno ćemo znati. Ako se barem trudimo, a još više ako se iz dana u dan sve više ponašamo kao Krist slijedeći upute koje nam u današnjem čitanju daje Poslanica. Živimo li bez gorčine, srdžbe, gnjeva, vike, hule, opakosti i bez gunđanja jedni na druge, ako jedni prema drugima budemo dobrostivi, milosrdni i ako jedni drugima praštamo živjet ćemo kao nasljedovatelji Božji, kao djeca ljubljena i hoditi u ljubavi. Primimo danas kruh života u kojem nam se Krist daje i odlučimo živjeti njegov život. Neka Krist bude hrana kojom hranimo i uzdržavamo naš život i ponašanje.

msgr. Nikola Imbrišak