Koji mene blaguje živjet će po meni

​20. B kroz godinu

Koji mene blaguje živjet će po meni !

Radosna vijest o tome objavljuje (Iv 6,51-51:

Reče Isus mnoštvu: “Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.”

Židovi se nato među sobom prepirahu: “Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?”

Reče im stoga Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.”

Treću nedjelju redom objavljuje nam se dio znamenitoga Isusova govora o kruhu za život vječni. Spasitelj ustraje na tim riječima: »jesti njegovo tijelo, piti njegovu krv« – jer se po njegovu tijelu i njegovoj krvi ostaje u njemu.

Nastaje prepiranje: »Kako nam ovaj može dati svoje tijelo za jelo?« Spasitelj daje odgovor: »Ako ne jedete moje tijelo, nemate života u sebi. Tko blaguje moje tijelo, ima život vječni i uskrisit će ga u posljednji dan.« Kršćanin vjernik osjeća da zajedništvo s Kristom u misi i pričesti mijenja čitavo životno ponašanje. Spasitelj nas uči da kruh života posjeduje nutarnju snagu preobraženja. Hraniti se tim kruhom je pristati da nam život bude prožet darom blagovanja, a život koji se blaguje je život prinesen za druge. Život je kršćanina onaj Život koji ima dioništvo u uskrsnuću.

Spasitelj nam govori da kruh života posjeduje snagu preobražaja, Život s euharistijom postaje velikim zahtjevom. Sakrament mise i pričesti je kruh novosti života koji je otvoren uskrsnućem. To je najzahtjevnije. Kruh je to koji od nas traži da budemo dosljedno vjerni, da svjedočimo pobjedu nad smrću kako bismo ušli u stvarnost spašenih.

Ništa ne bi značila činjenica da Isus pretvori kruh i vino u svoje tijelo i krv, ako ne bismo svoj život krijepili tom hranom. Euharistija je dar u kojemu rastemo u nove, preobražene ljude, u ljude vječnosti. Isusovim dolaskom u tijelo po pričesti započinje trajna sadašnjost s Bogom. To je razlog radosti nas kršćana, jer mi znamo gdje nam je nada koju Bog ne uskraćuje, nego nas njome ne prestaje hraniti. »Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke«.

Nikome na ovome svijetu nikakvo ljudsko ni mrmljanje ni prepiranje o Isusovu tijelu pod prilikama kruha ne donosi spasenje. Spasenje donosi samo Spasiteljeva riječ: »Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke«.

msgr. Nikola Imbrišak