Isus ozdravlja

5. B kroz godinu
Spasitelj uvjerava: »Došao sam da propovijedam«

Radosna vijest o tome objavljuje (Mk 1,29-39):
Pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.
Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.
Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: “Svi te traže.” Kaže im: “Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.”
I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.

Isus ozdravlja bolesne i oslobađa opsjednute. O tome Evanđelje objavljuje da zlodusima nije dopustio govoriti jer su ga znali. Postoji govor o Isusu koji nije spasonosan. Postoji znanje o Isusu koje nije spasonosno. Postoji najveća klopka da se govor o Isusu pretvori u znanje protiv spasenja. To što Isus ne dopušta zlodusima govoriti o njemu i to što ga oni moraju slušati, pokazuje tko ima stvarnu moć. Stvarnost je u ruci onoga koji ozdravlja i oslobađa od zloduha.

Nakon večeri u kojoj su mnogi nagrnuli k njemu da ih ozdravi i zloduhe izagna, te kratka sna Isus rano ujutro izlazi iz kuće i odlazi u osamu. U osami moli. Tada, nakon sinagoge, nakon kuće i susreta s cijelim mjestom, objavljuje se istinsko središte Isusova života. Njegov odnos s Ocem je molitva. Svi ga traže. Svi traže njegovo spasonosno poslanje. Ostvaruje se u molitvi iz odnosa s Ocem. Njegovo je poslanje propovijedati blizinu kraljevstva Božjega. Svoje poslanje povjerio je zajednici vjernika u pravoj Crkvi. Crkva ima zadaću naviještati, propovijedati, ozdravljati, oslobađati. Ona će to spasonosno činiti u povezanosti sa Spasiteljem, s Ocem nebeskim, molitvom.

Propust svetkovanja Dana Gospodnjeg je od sotone. Zarobljene kršćane zloduh udaljava od objave da je Božje kraljevstvo blizu, da je ozdravljenje u Isusovoj blizini, da se oslobođenje od sila zloduha događa u susretu sa Spasiteljem. Ne zaboravimo: kod krštenja, kod slavlja sakramenata, kod obnove krsnih obećanja u bogoslužju uskrsnog bdijenja istinito ispovijedati Bogu: odričem se sotone i svih djela njegovih, odričem se zla i grijeha. Bez istinitih krsnih obećanja ostaje u vlasti sotone.
Kada se mi nedjeljom saberemo oko Isusove riječi i njegova oltara, to je naravni način kako kršćanin surađuje sa Spasiteljem u djelu spasenja. Po sudjelovanju u molitvi nedjeljnog bogoslužja blagujemo život koji nadvladava silu napasti zloduha i grijeha, a jača um i volju za spasonosno i vječno.

msgr. Nikola Imbrišak