Dobri Pastir

uskrsna 4b

Pastir dobri – polaže život – poznaje svoje – dovodi druge

Radosna vijest – Evanđelje objavljuje (Iv 10,11–18):

“Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca.

Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce.

Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem.Nitko mi ga ne oduzima, nego  ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.”

Usporediti sebe likom dobrog pastira Spasitelj objavljuje smjer svoga životnog djela. On odgaja čovječanstvo služenjem. Božje kraljevstvo se uspostavlja služenjem. »Pastir dobri polaže svoj život za zajednicu.« Polaganjem svoga života pastir pokazuje na ispravan način da pripada zajednici. On ne bježi iz zajednice kao što čini najamnik. Naprotiv, predanjem života – svojim tijelom i svojom krvlju – ostavlja duhovnu hranu svojoj zajednici. Njegovo predanje života daje zajednici smjer kako kršćanin treba živjeti u zajednici spasenja. U zajednici koja se duhovno hrani njegovim Tijelom osobito u nedjelju koja slavi dar života vječnoga u dan Spasiteljeva uskrsnuća.

Druga odlika dobroga pastira jest »poznajem svoje i mene poznaju moje.« Osobe koje se poznaju u iskrenosti i dubini odnosa, samim poznavanjem osjećaju zajedničku pripadnost. Dobri pastir, pristupa svakomu od ljudi, osposobljava za poznavanje, odgaja kršćane vjernike za ponašanje pripadanja zajednici. Kršćanin je sebi sam nepoznat sve dok svoj život, svoju osobnu jedincatost, neponovljivost i poslanje koje nam je povjereno ne počne gledati i razumijevati po Božjem poznavanju kako nas poznaje Dobri pastir. Također i bližnje poznajemo tek kada dopustimo da naš razum bude rasvijetljen Božjim služenjem i odgojem. Važno je također prepoznati poziv kojim Bog zove u službu redovničkog ili svećeničkog duhovnog zvanja.

Treća radnja Pastira dobrog za čovječanstvo usmjerena je prema onima koji još nisu prispjeli zajedništvu vjernika: »i njih treba dovesti«. Smjer toga poslanja također povjerava učenicima: »Učinite sve narode mojim učenicima!« Slavlje euharistije daje nam osjetiti spasenje zajednice – okupljene oko Dobrog pastira. Ovdje smo doneseni na njegovim ramenima, raspetim na drvo križa, gdje je svoj život »položio« da bismo mi život imali. Ima i drugih koji još nisu osjetili sigurnost njegova ramena ni dobro njegova spasenja. Dar vjere koji u sebi nosimo osposobljava nas da životnom pripadnošću Kristu, budemo vrata onima koji još uvijek traže put za pristup spasenju po zajedništvu s Kristom Spasiteljem.

Msgr. Nikola Imbrišak