Čistoća srca

09395552-11F2-4279-85EF-10C1DCC1900922. B kroz godinu

Čistoća srca čini nas dostojnima zajedništva s Bogom

Radosna vijest o tome objavljuje (Mk 7,18.14-15.21-23):

Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca.Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: “Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?” A on im reče: “Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.” Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: “Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje.Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.”

Bog odgaja čovječanstvo: »Poslušaj zapovijedi kojima vas učim da biste ih vršili. Niti što nadodajite onome što vam zapovijedam, niti što od toga oduzimljite; vršite zapovijedi što vam ih dajem. Držite ih i vršite: to će biti vaša mudrost i vaša razboritost Mudrost i razboritost darovi su Duha Svetoga. Mudrost i razboritost ostvaruju i štite dostojanstvo ljudske osobe.

Umjesto mudrosti i razboritosti može se pojaviti samovolja, jedna od glavnih znakova neposlušnosti »dodavanje« i »oduzimanje« Božjimzapovijedima. Neposlušne osobe ne žele prihvatiti ono što je Bog objavio i dao, nego uvijek moraju »dodavati« nešto svoje, neka svoja značenja, ili pak »oduzimati« Božjoj riječi ono što im se ne sviđa. Božje zapovijedi, njegove uredbe, imaju upravo tu nakanu: ljudsko srce odgojiti, potaknuti ga na ozbiljnost očišćenja od zala koja se u srcu rađaju i koja se šire u svijet.

Spasitelj poučava i odgaja svijet da ljudi svojim dodavanjima i oduzimanjima spram Božjih zapovijedi, otuđuju se od samih sebe, od svojega srca. Ne želi se biti odgojen po poslušnosti Božjim zapovijedima koje čiste ljudska srca jer je lakše baviti se »ljudskim uredbama« koje su izričaj samovolje i prohtjeva koje od pojedinca ne zahtijevaju promjenu, obraćenje vlastitoga srca. A Božje zapovijedi, njegove uredbe, imaju upravo tu nakanu: ljudsko srce odgojiti, potaknuti ga na ozbiljnost očišćenja od zala koja se u srcu rađaju i koja se iz srca šire u svijet.

Zato, držimo se poslušno Kristovih zapovijedi, njegovih riječi i mijenjajmo svoja srca i cijenimo dostojanstvo ljudske osobe.

msgr. Nikola Imbrišak

Skip to content