Bili su kao ovce bez pastira

16. B kroz godinu

Spasitelj gleda mnoštvo – bili su kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati

Radosna vijest o tome objavljuje (Mk 6,30-34):

Apostoli se skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali.I reče im: “Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.” Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti.Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu.

No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih. Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.

 (1. stvarnost) »Gospodin je pastir moj« je psalam, pjesma, molitva i uzvik kojim vjernici u bogoslužju – pjevanjem i molitvom – slave istinitoga i objavljenoga Boga. Riječ pastir u zajednici vjernika i u bogoslužju vjernika uvijek je oslikavanje Boga koji svojom dobrotom vodi, čuva, proviđa i hrani svoj skupljeni i sabrani narod u zajedništvo koje se zanosnom usporedbom idilično oslikava odnosom Pastira i stada. Isus Nazarećanin, jer je svjestan svog spasiteljskog djela i svoje Božanske osobnosti, uspoređuje se s osobom iz psalma. Ponaša se svojim učenjem i pokazuje svojim djelima da je Dobri Pastir.

(2. stvarnost) Spasitelj prepoznaje u mnoštvu silnoga svijeta nepo–znavanje Boga, niti njegove dobrote. Objavljuje stanje toga mnoštva slikom ovaca bez pastira. Spasiteljeva prosudba vrijedi i danas i vrijedit će za mnoštva ljudi slabe vjere, mnoštva ljudi bez molitve, bez bogoslužja da su kao ovce bez pastira. Spasiteljeva prosudba je dijagnoza činjeničnog stanja – što manjka u silnom mnoštvu bez Boga, bez molitve, bez bogoslužja, te što je tom mnoštvu potrebno.

(3. stvarnost) Spasitelj se sažali što toliko mnoštvo postoji. Prihvaća se posla i stade mnoštvo poučavati. Božjom poukom i Božjom objavom spasenja mnoštvu se ponudio Pastir. Početak spasenja mnoštva bez Boga je u samom dolasku k Isusu i okupljanju oko njega. Taj prvi korak doći k Isus potreban je mnoštvu današnjice. Kršćani koji ne dolaze na bogoslužje, koji ne dolaze na molitvu, nemaju zajedništvo s Pastirom spasenja, nedostaje im Pastir. Nužna im je objava iz evanđelja koja ih potiče da prestanu biti kao ovce bez Pastira.

S puno povjerenja i pouzdanja živimo bogoslužno zajedništvo moleći i pjevajući: »Gospodin je pastir moj«. Imajući Spasitelja za pastira imat ćemo po njemu i u njemu sve što nam je potrebno.

msgr. Nikola Imbrišak