636151E7-CB53-464F-8C74-99B073B5123B28. B kroz godinu

»Što mi je činiti da baštinim život vječni?«

Radosna vijest o tome objavljuje (Mk 10,17-30):

Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: “Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?” Isus mu reče: “Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!”

On mu odgovori: “Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.” Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: “Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.” On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak. Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: “Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!” Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: “Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.” Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: “Pa tko se onda može spasiti?” Isus upre u njih pogled i reče: “Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!” Petar mu poče govoriti: “Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.”Reče Isus: “Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.

Zar nije na mjestu postaviti Isusu ključno pitanje kako usmjeriti svoj vjernički život, te zapitati: »Što mi je činiti? Zatim čuti Spasiteljev Božjiodgovor, njegovu pouku, njegov odgoj koji glasi: »Zapovijedi znadeš«. Dakle, Božja riječ nam govori zapovijedima koje su spasonosne, koje nas vode i upućuju.

Ponavljati nam je ovo pitanje i uzdizati k Bogu: Što mi je činiti s nedjeljnom misom, s pričešću, sa sakramentom kruha života? Spasiteljeva pouka, odgovor je i mladim vjernicima i odraslima, i djeci i roditeljima: »Zapovijedi znadeš«. Božja zapovijed: »Spomeni se da svetkuješ Dan Gospodnji«, neka kršćaninu i mladome i odraslome bude: »živa Božja riječ«, neka ne bude mrtvo slovo na papiru. Duhovno mrtav ne čuje Božju riječ, ne sluša je, i ne želi je da mu prosuđuje nakane i misli, ne daje joj pristup u svoje srce. Prihvatiti nam je Spasiteljev odgovor mladiću kao Učiteljevu pouku i odgoj u pripravi na primanje sakramenta i djece i roditelja. Roditeljima je također potreban Spasiteljev odgovor: »Zapovijedi znadeš«!

Ponavljati nam je ovo pitanje i uzdizati ga k Bogu: Što mi je činiti sa sakramentom ispovijedi, pomirenja. Osobito vrijedi ovo za roditelje: što mi je činiti sa sakramentom pomirenja. Božja je riječ jasna: Iz hrama je izišao opravdan grješnik koji je oborene glave, udarajući se u prsa uzdisao: Oprosti meni grješniku. Njegovo kajanje Spasitelj je postavio za primjer svima koji će povjerovati njegovoj riječi. Dok djecu Božja pouka i zapovijedi pripremaju na prvu ispovijed, ta ista Božja riječ i zapovijedi neka budu život roditeljima, život otkupljenja, život oproštenja umjesto mrtvo slovo na papiru.

Pripovijedajmo ovo drugima, razgovarajmo s drugima je li bolje živjeti Božju riječ, Božje zapovijedi, živjeti zajedništvo s Bogom, ili biti mrtav vjernik na papiru.

msgr. Nikola Imbrišak

Skip to content