korizmena B3
Očišćen od sotonskog (trgovačkog) cjenkanja s Bogom

Radosna vijest o tome objavljuje (Iv 2,13-25):

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: “Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.” Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj.

Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: “Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?” Odgovori im Isus: “Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.” Rekoše mu nato Židovi: “Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?” No on je govorio o hramu svoga tijela.
Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

Stojimo pred Isusom Nazarećaninom. Pred jasnoćom njegova ljudskog djela u hramu što nam objavljuje evanđelje (radosna vijest). Istjeruje iz Hrama sve što nije spojivo sa svetošću mjesta. Uspostavlja ispravan i istinit odnos prema Bogu u hramu, u crkvi , u ljudima. Stojimo pred jasnoćom njegovih ljudskih riječi: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Kristovo djelo i Kristova zapovijed su pred nama.

Spasitelj svojim djelom i zapovijedi naučava kakav je poredak Božji. Naučava koje mjesto ima Bog. Iz njegova čina i njegova govora ta pouka dopire i do nas da to naučimo, da to upamtimo da to znamo. Spasitelj pokazuje svoje stajalište prema svetomu. On se postavlja i živi svoje stajalište prema svemu što je sveto. Njegovo stajalište prema svetome u crkvi prema svetomu u ljudskoj osobi postaje mjerilo našem kršćanskom stajalištu prema svetome. On svoje stajalište ostvaruje svojim jasnim i dosljednim ponašanjem. Spasiteljevo ponašanje postaje jasnoća i dosljednost kršćanskog ponašanja prema svetome u crkvi i u ljudskoj osobi.

Bog je svakoga od nas očistio spasenjskim sakramentom krštenja, ako je krštenje valjano i bez trgovačkog duha primljeno. Njime smo preporođeni da Božji Sveti Duh bude u nama. Duh treba biti nadahnitelj našega znanja, svega što smo vrijedno i spasonosno naučili. Čista duhovna osoba koju Bog čisti čvrstoća je kršćanskog stajališta prema primljenom i darovanom spasenju. Jasnoću kršćanskog ponašanja vodi ono što smo naučili iz Spasiteljeva ponašanja prema svetom i spasonosnom.
Krštenik je na početku osobnog spasenja u krštenju očišćen od sotonskog (trgovačkog) cjenkanja s Bogom. Prožet je posvećenjem Božjeg Duha i slave. Pozvan je da spasonosnost Kristova otkupljenja vjerno čuva i ponašanjem prema Božjim zapovijedima odražava.

Život vjere očitovanje je jasnoće Kristova otkupljenja jer je prorekao o svojem razapinjanju i smrti, usporedivši svoje ljudsko tijelo sa sagrađenim hramom: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Unatoč podizanju na križ i umiranju na križu prorekao je uskrsnuće, bit će podignut iz groba i sve koji prihvate preporođenje očišćenjem podignut će u život vječni.

msgr. Nikola Imbrišak