Vlč. Ivan Marković zaređen za đakona

web-ivan4U subotu 21. siječnja u crkvi Svetog Križa na Srdočima riječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Ivan Devčić za đakona je zaredio bogoslova Ivana Markovića. Pozdravnu riječ ispred župne zajednice uputila je Marica Salopek izrazivši radost što je Marković prvi đakonski kandidat župe Srdoči.

Nadbiskup je na početku propovijedi podsjetio na povijest osnutka službe đakonata kazavši kako su apostoli izabrali ‘sedam muževa na dobru glasu, punih Duha Svetoga i mudrosti’ da služe potrebama prve kršćanske zajednice u Jeruzalemu. Također, zbog nesloga u zajednici kao i potrebama siromašnih, apostoli su ustanovili službu đakona u Crkvi, rekao je nadbiskup dodavši da je zadaća đakona bila očuvanje zajedništva. Pojasnio je to postojećim konfliktom u Jeruzalemu između kršćana palestinskog podrijetla i onih koji su pripadali helenističkoj kulturi i osjećali su se zapostavljenima. Sa sličnim problemima Crkva se suočavala kroz stoljeća jer su u svim vremenima novopridošli članovi kršćanske zajednice bili prihvaćeni s rezervom. Zbog toga je stvaranje zajedništva u uzajamnom poštovanju i uvažavanju starih i novih članova zajednice bio zadatak koji se nalazio pred crkvenim vodstvom i odgovornim članovima Crkve. Apostoli su, vođeni Duhom Svetim, to shvatili i na taj izazov odgovorili uvođenjem službe đakonata, pojasnio je nadbiskup.

web-ivan2„A to je ono što je i danas i u svakom razdoblju Crkve neophodno činiti, jer to je preduvjet da bi ona bila zajednica braće i sestara u Isusu Kristu. U tom smislu suvremeni apostoli imaju istu potrebu za pomoćnicima kao oni na početku. To znači da je i današnjim đakonima prvotna dužnost čuvati i graditi crkveno zajedništvo promičući u zajednicama u kojima služe pravednost i solidarnost, kao i duh molitve i ljubav prema Božjoj riječi.“ U nastavku je istaknuo da đakoni nisu karijeristi te da svi koji Isusa žele slijediti moraju biti spremni ‘piti iz iste čaše iz koje je on pio’. „To znači da se do proslavljenja dolazi prihvaćanjem križa i svakodnevnog umiranja sebi. To je put koji je Isus prvi prošao i koji moraju proći svi koji žele njega slijediti, njemu služiti i s njime se proslaviti. I tebe, dragi Ivane, Isus sada pita: Možeš li to? Možeš li piti njegov kalež, kalež trpljenja i odricanja, i zajedno s njime umirati starom čovjeku kako bi mogao iz dana u dan anticipirati budući uskrsni život? Možeš li to, dragi Ivane? Vjeruješ li u to?“

U nastavku je istaknuo da se treba poniziti i umirati nezdravim ambicijama te svakodnevno s Kristom visjeti na križu s njegove desne i lijeve strane, da bismo u vječnosti s njime kraljevali i sjedili s desne i lijeve strane njegova božanskog prijestolja. Biti đakon, biti svećenik ili biskup, biti kršćanin, znači upravo to: trpjeti i umirati s Kristom kako bi oni koji su nam povjereni, potaknuti Božjom milošću i našim primjerom, već ovdje živjeli onim životom koji nam je u punini obećan o uskrsnuću mrtvih.

web-ivan1U to vjerovati, tome se nadati, to riječima i djelima svjedočiti, životna je zadaća svakog Isusova učenika, a na poseban način onoga kojega on sebi dodatno pridružuje dajući mu udjela u svojoj đakonskoj i svećeničkoj službi i žrtvi. A među tim si posebnim Isusovim izabranicima i Ti, dragi Ivane, na čemu Ti od srca čestitam uz želju i molitvu da „sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živiš dostojno poziva kojim si pozvan“ (usp. Ef 4, 4), zaključio je nadbiskup. Na kraju misnoga slavlja nadbiskup je čestitao ređeniku, župnoj zajednici te njegovoj obitelji. Kazao je kako su kršćanske obitelji uvijek bile kolijevke biološkog i duhovnog života i duhovnih zvanja. Potaknuo je vjernike na molitvu za obitelji, osobito u današnjim vremenima kada je obitelj izložena raznim iskušenjima. Govoreći o Godini prenošenja vjere u čijem znaku je Riječka nadbiskupija, poručio je da je obitelj prva prenositeljica vjere, a zatim su tu škola i župa.

web-ivan3Prigodnu riječ i radost zbog đakonskog ređenja nekadašnjeg ministranta župe Srdoči, a danas đakona, uputio je župnik vlč. Božo Mićanović. „Ovo je tvoj iskorak prema službi navjestitelja evanđelja. Đakoni trebaju biti marljivi i ponizne sluge svih. Neka te Bog na tom putu jača, krijepi i osvježava.“ Ređenik je na kraju uputio zahvale svima koji su ga pratili na životnom i duhovnom putu. Preporučio se u molitve okupljenim vjernicima, ali i potaknuo ih da mole za još jednog đakona Riječke nadbiskupije, Marka Gregića, kao i riječkog nadbiskupa i svećenike Riječke nadbiskupije.

 

Skip to content