Vječna vrijednost

17.A kroz godinu
Spasitelj poučava – otkriti vječnu vrijednost

Radosna vijest objavljuje (Mt 13,44-52):
Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu.”
“Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.”
“Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.”
“Jeste li sve ovo razumjeli?” Odgovore mu: “Jesmo.” A on će im: “Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.”

Spasitelj nastavlja objavljivati Kraljevstvo nebesko nizom prispodoba. Prispodobama govorio o otkriću skrivene ali dragocjene vrijednosti. Prispodobama odgaja za jedan novi vid izbora, za vrijednosno opredjeljenje. Onaj tko izabere i opredijeli se, to ne čini površno, nego u potpunosti mijenja svoj život. Prodaje sve što ima, odriče se svega i započinje na nov način – uvidjeti da otkrivena vrijednost daje novo i bolje.

Je li biti kršćanin, živjeti i ponašati se kršćanski izabrana vrijednost iz slike bisera i blaga? Slaviti misu, dolaziti na misu odgaja kršćanina jer je pronašao nebesko blago, najvrjedniji Božji dar. Kršćaninu redovni izbor nedjeljom je svetkovati Dan Gospodnji kao vrijednost iz Božje zapovijedi koju nadahnjuje pjevanje psalma: »O. kako ljubim zakon tvoj, Gospodine«.

Spasitelj nas prispodobom o osobi koja nije sjedila bilo gdje, uzdisala i dangubila razmišljajući kako bi bilo lijepo imati blago, već je otišla na njivu, radila na njivi, i pronašla blago na njivi neprestano opominje i potiče da kršćanin može zadobiti vrijednosti kraljevstva nebeskoga i života vječnoga na »njivi« Spasitelja našega na kojoj je on radio uzevši kruh, na kojoj je on zahvalio Ocu svome, na kojoj je on ponudio da izaberemo činiti ono što je on učinio.

Činiti njemu na spomen.

Napredovanje u kršćanskom ponašanju iziskuje trud i rad na sebi. Ne može napredovati nitko tko se ne trudi ponajprije shvatiti i prihvatiti Božju vrijednost – prilagoditi svoj kršćanski život kršćanskoj nedjelji. Izdržati u kršćanskom životu je poput radova u prirodi kojima se, iz godine u godinu, ponavljaju iste radnje. Pojedinac i mnoštvo se lako može umoriti i odustati. Mi kršćani znamo da nam valja truditi se oko svetkovanja dana Gospodnjeg, slavljenja Kristova uskrsnuća, te da se isplati truditi oko vrijednosti spasenja kojom nas je obdario Onaj koji umire za ljude i uspostavlja prinošenje svoga Tijela u sakramentu euharistije da budemo po njegovu Tijelu prožeti vrijednošću života vječnoga u nebu.

msgr. Nikola Imbrišak

Skip to content