Velika proslava mons. Petrovića
Kategorija:
Vijesti

IMG_1665Proslava šezdesete obljetnice misništva mons. Jure Petrovića
Župa Blažene Djevice Marije Žalosne Mrkopalj

Mons. Jure Petrović 5. kolovoza u Crkvi Blažene Djevice Marije Žalosne u Mrkoplju proslavio je šezdesetu obljetnicu misništva. Uz ulaznu pjesmu „Evo veliki svećenik“ Mrkopaljskog župnog zbora i gromoglasni pljesak vjernog naroda ulazeći u proštenišnu crkvu Majke Božje Žalosne započela je proslava dijamantnog jubileja. Mrkopaljska župa ponosna na svog jubilarca radosno ga je dočekala. Uz slavljenika u koncelebraciji su bili mons. Emil Svažić generalni vikar Riječke nadbiskupije, mons. Nikola Uravić ravnatelj nadbiskupijskog Caritasa te ostali kanonici i svećenici Riječke metropolije. Na početku slavlja pročitana je čestitka Riječkog nadbiskupa i metropolite mons. dr. Ivana Devčića koji se poslije euharistijskog slavlja pridružio slavljeničkom objedu.

Slavlje je bilo puno emocija jer malo je svećenika koji proslavljaju dijamantni jubilej. Mons. Petrović doživio je tu radost da u 85. godini života dobrog zdravlja uvijek rado služi Bogu u koga je povjerio cijeli svoj život.

Propovjednik dijamantne obljetnice bio je mr. sc. Siniša Vujčić bivši kapelan župe Mrkopalj koji sada djeluje u župi Sušak i interdijecezanskom sudu u Rijeci, te zadnjih deset godina dijeli suživot sa slavljenikom u mirovini. U propovijedi se dotaknuo sjećanja na prvu misu koju je monsinjor 1957. godine prikazao u proštenišnoj crkvi u Mrkoplju ali i na ono što je prethodilo tom slavlju, školovanje i prvi bliži dodiri sa crkvom i svećenicima koji su u vrijeme dječaštva mons. Jure djelovali u Mrkoplju.

Ponajveći trag ostavio je mladi kapelan vlč. Stjepan Horžić koji je u nestalnosti teškog vremena bio ubijen. Vlč. Siniša taj primjer izrekao je ovim riječima: „U Bogu u kojem sve ima svoj smisao nalazio se i vaš tada mladenački duh zaljubljen u njega, Boga, izvor ljubavi i života predajući mu svoju budućnost, da ju upravlja po svojoj volji. Teška vremena uvijek iziskuju i mučenike, jer bez njihova primjera mi bismo bili nemoćni predati se providnosti, koja upravlja našim snagama. I gle Bog uvijek šalje nekoga na naš put i vi ste u ovoj svojoj župi Mrkopalj gledali još kao dječak primjer kapelana Stjepana Horžića koji vas je okupljao oko sebe učio i usađivao dubinu vjere koju smo primili krštenjem. No nekim drugovima toga vremena nije se svidjelo da neki svećenik toliki utjecaj ima u zajednici, a osobito među mladima pa su ga odlučili maknuti, ubiti i njegovo sveto tijelo dobro sakriti da ne bismo čašćenjem svetih relikvija danas bili blagoslovljeni. No blagoslovljeni smo unatoč svemu po Vama koji danas slavi milošću Božjom dar svećeništva o šezdesetoj obljetnici. Malo je svećenika koji dočekaju ovakav jubilej stoga je ovo uistinu blagoslov za sve, a ponajviše za vjernike kojima ste išli i koje ste ka Crkvi privodili da bi dijeleći im sakramente imali život u sebi. Znam dragi monsinjore da Vam je u prvim koracima svećeničkog života kako i sami često svjedočite bilo teško zbog javnog progona svećenika i biskupa, osobito kardinala Stepinca u komu ste gledali uzor postojanosti i jedinstva sa Svetim Ocem Papom. Bili su to dani kada ste kao prorok morali tješiti i podizati pali narod. A narod Vas je čuvao i volio jer ste bili istinsko čovječje lice puno dobrote i ljubavi prema svima. Uistinu od Perušića do Ogulina i okolnih Ogulinskih župa, Oštarija i drugih,Vrbovskog, Rijeke, Mrkoplja pa opet Rijeke i u svim župama naše Nadbiskupije u kojima ste kao generalni vikar imali svete mise dijeleći sakrament potvrde, te kao ravnatelj Caritasa u najteže ratno vrijeme, svima ste pomagali te ostavili trag srdačnosti, jednostavnosti i dobrote.“

Vlč. Siniša u propovjedi je istaknuo kako se svećenici pitaju zašto ih Bog poziva u svećeništvo te uzima odgovor iz testamenta Blaženog Alojzija Stepinca koji je napisan upravo 1957. kada je monsinjor Petrović slavio mladu misu. „Kad se sada nakon svega toga pitam, zašto je Bog upravo mene odabrao za tu zadaću, onda moram odgovoriti ono, što veli sveti Pavao apostol u poslanici Korinćanima: “Što je ludo pred svijetom izabra Bog, da posrami mudre, i što je slabo pred svijetom, izabra Bog, da posrami jako; i što je neplemenito pred svijetom i prezreno, izabra Bog, i ono, što nije, da uništi ono što jest, da se ne hvali nijedan čovjek pred Bogom. (I. Kor. 1,27-29).“

Propovjednik je svoju propovijed završio riječima: „Dragi brate u svećeništvu Jure, na kraju ovog promišljanja htio bih zahvaliti našemu Pravomu Jedinomu Bogu, u kojemu se sve ispunja i koji nas poklanja jedne drugima što sam moga upoznati Vas i što sam prije deset godina kada ste Vi bili zlatomisnik bio mladomisnik povjeren Vama u ovoj prvoj prekrasnoj župi. Nisam Vam bio prvi kapelan imali ste podosta svećenika na brizi u Ogulinu i kako volite reći nikada niste bili sami uvijek Vas je bilo dva i tri. Hvala Vama što sam uvijek mogao učiti kolika je dubina neizmjerne ljubavi prema nama ljudima, kako ljudima treba biti potpuno predan kao naš Spasitelj, pa kada sam koji puta i pogriješio i griješim ja još uvijek kako se treba smiriti kako treba izdići ljudsko slabo razmišljanje i predati se volji Boga. Hvala što me niste ostavili, a znam da ste i sami toliko puta svjedočite kao mlad svećenik sa biskupom Pavlišićem proveli mnoge godine i on je stajao uz Vas kao pravi prijatelj i brat.
Suživot s Vama sličan je onoj dvojici učenika koji krenuše na uskrsno jutro u selo Emaus. Prepoznaše Isusa Uskrsla u lomljenju kruha i moljaše ga, ostani sa nama Učitelju te zakljčuju: „nije li gorjelo u nama srce dok nam je govorio“. Bilo bi predugo iznositi Vaš cijeli životni put u svećeničkom služenju pa molim da i dalje nastavite radosno služenju Bogu i čovjeku na mnoga ljeta. Amen.“

Prije blagoslova predstavnici općine Mrkopalj načelnik Josip Brozović, gospodin Zvonimir Matković te predstavnici hrvatskih branitelja uputili su čestitku monsinjoru Petroviću te predali sliku kao prigodan dar. Načelnik Josip Brozović u ime općine i župljana istakao je kako se ponosi domaćim sinom i da je danas njegovo srce i srce svih vjernih Mrkopaljaca ispunjeno radošću.
Mons. Petrović na kraju mise zahvalio je svima ističući da je možda šutnja najbolji način za reći hvala jer emocije govore više od riječi. „Zahvaljujem dobrom i svemogućem Bogu mojoj obitelji svima sada i onima koji ovo slavlje promatraju iz kraljevstva radosti kamo i mi svi želimo pristići. Hvala najboljem Mrkopaljskom zboru kojeg vodi gospodin Marijan Padavić, bez Vas naša slavlja bila bi siromašna, a župa bi izgubila ono po čemu se između ostaloga prepoznaje, hvala braći svećenicima, časnim sestrama s kojima sam zajedno surađivao gotovo na svim službama koje sam izvršavao, hvala ministrantima, svima vama vjernicima rodne župe i svugdje gdje su me biskupi poslali da budem svećenik, hvala našem nadbiskupu Ivanu na blizini i lijepim riječima čestitke. Hvala svima!“
Po završetku mise mrkopaljski župni zbor pod ravnanjem gospodina Marijana Padavić zapjevao je Hrvatsku himnu. Poslije himne predstavnici općine i župe uručili su Sestri Služavki Maloga Isusa s. Terezi Posavec buket cvijeća. S. Tereza djelovala je u župi Mrkopalj te zahvaljujući njenom predanom radu i žrtvi danas župu krasi najbolji zbor.

Kod svečanog objeda u prostorima društvenog doma općine Mrkopalj čestitku monsinjoru Petroviću uputio je nadbiskup Devčić i istaknuo zahvalu monsinjoru na svemu što je obnašao u našoj biskupiji, ovim riječima: „Dragi monsinjore Jure! Čestitam Vam dijamantno misničko slavlje i zajedno s Vama zahvaljujem Gospodinu za dar svećeništva koji Vam je podario, kao i za Vaše velikodušno služenje tim svetim darom Njemu na slavu i na spasenje mnogobrojnih duša koje su Vam kao svećeniku bile povjerene. Čestitam Vam i zahvaljujem želeći Vam dobro zdravlje da još dugo možete služiti našoj mjesnoj Crkvi. Povezani molitvom jedni za druge da nas Gospodin, kad bude Njegova sveta volja, primi u zajedništvo svetih pastira u svome Kraljevstvu.“

Čestitke su izrekli i mons. Nikola Uravić ispred aktivnih i umirovljenih svećenika mjesne crkve. Dekan Stjepan Porkulabić ispred Delničkog dekanata, gospodin Robert Mickić ispred župnog vijeća i župljana a zbor je četveroglasno zapjevao „Zemlja uzdrhta“ što je mnogima izmamilo emocije i sjećanja na predano služenje dragog dijamantnog jubilarca mons. Jure Petrovića.

Skip to content