U Isusu prepoznati Spasitelja

C36DA710-7A7A-4678-9BCE-A67A3681229F-4318-000009C5BF781708Korizma A3
U Isusu prepoznati Spasitelja
Radosna vijest – Evanđelje objavljuje (Iv 4,5-42):
Dođe Isus u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja koje Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: “Daj mi piti!” Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane.
Kaže mu na to Samarijanka: “Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?” Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima.
Isus joj odgovori: “Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.”
Odvrati mu žena: “Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?”
Odgovori joj Isus: “Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni.”
Kaže mu žena: “Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.”
Nato joj on reče: “Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo.”
Odgovori mu žena: “Nemam muža.”
Kaže joj Isus: “Dobro si rekla: ‘Nemam muža!’ Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla.”
Kaže mu žena: “Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.”
A Isus joj reče: “Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju u duhu i istini treba da se klanjaju.”
Kaže mu žena: “Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve.”
Kaže joj Isus: “Ja sam, ja koji s tobom govorim!”
Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: “Što tražiš?” ili: “Što razgovaraš s njom?”
Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: “Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?”
Oni iziđu iz grada te se upute k njemu.
Učenici ga dotle nudili: “Učitelju, jedi!”
A on im reče: “Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete.”
Učenici se nato zapitkivahu: “Da mu nije tko donio jesti?”
Kaže im Isus: “Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. Ne govorite li vi: ‘Još četiri mjeseca i evo žetve?’ Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. Tu se obistinjuje izreka: ‘Jedan sije, drugi žanje.’ Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov.”
Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: “Kazao mi je sve što sam počinila.”
Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana.
Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi pa govorahu ženi: “Sada više ne vjerujem zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.”

Objava Božja odgaja nas danas i vodi prizorom koji počinje jednim neobičnim susretom, razgovorom Isusa i žene Samarijanke na zdencu. Predmet razgovora je voda za piće. Razgovor započinje Spasitelj molbom, traženjem: »Daj mi piti!« Žena nastavlja pitanjem kojim traži obrazloženje zahtjeva za pijenjem vode. Spasitelj je počeo razgovor o pijenju obične, prirodne vode, a na ženino traženje obrazloženja objavljuje svijetu potrebu znanja o Božjem daru i poznavanju onoga koji veli: »Daj mi piti!« jer je on davatelj vode žive. Spasitelj obrazlaže svijetu sadržaj riječi »voda živa«. Ta će voda »u svakome tko je uzme postati izvorom vode koja struji u život vječni.« Prepoznajemo – voda krštenja je izvor voda koja struji u život vječni.
Ovaj prizor nama vjernicima objavljuje: Bog od nas traži prirodno – ono što možemo dati. Ujedno nas odgaja da mi od njega tražimo nebesko, spasonosno – ono što on može dati. Tražiti sakrament krštenja jedino je moguće od Boga, ne od ljudi. Nebesko daje Spasitelj.
Nadalje objavljuje poziv istinitim klanjateljima Bogu. Ovom objavom Spasitelj nas odgaja da se Boga treba u duhu i istini štovati, Bogu se u duhu i istini klanjati, Bogu se u duhu i istini moliti. I kršćanima i čovječanstvu potrebna je Spasiteljeva istina jer ljudi za istinom tragaju, očekuju je. Spasitelj je pruža i krštenjem smo je prihvatili da je istinito živimo, da se po njoj istinito ponašamo, da je istinito prenosimo drugima u ovome svijetu, te da s njome istinito putujemo prema vječnosti.
Kršćansko vjerovanje i kršćansko štovanje Boga dolazi od samoga Boga. Današnji kršćani imamo primjer u ondašnjim stanovnicima Sihara (Šekema) istinito primati Spasitelja i vjerovati mu. Istiniti kršćanski vjernici uz sakrament krštenja prihvaćaju spasonosnost sakramenta pomirenja. Korizma nas podsjeća na sakrament pomirenja da ga tražimo od Boga. Pobožnost križnog puta pomaže nam uživiti se u vrijednost otkupljenja i vjerovati Otkupitelju. Put križa Spasitelj je prihvatio radi nas ljudi i radi našega spasenja da iz probodenog boka u nas struji život vječni, te da ga kao Otkupitelja prepoznajemo i prihvaćamo.

Simbolizam vode označuje djelovanje Duha Svetoga u krštenju: poslije zaziva Duha Svetoga, voda postaje sakramentalni učinkovit znak novog rođenja: kao što se trudnoća našega prvog rođenja zbiva u vodi, tako krsna voda stvarno označuje da je naše rađanje na božanski život dar Duha Svetoga. A, »kršteni u jednom Duhu«, mi smo »jednim Duhom« i »napojeni«: Duh je, dakle, i osobno živa voda koja iz raspetog Krista provire kao iz vlastita vrela te u nama struji u život vječni. (Katekizam)

msgr. Nikola Imbrišak

Skip to content