U Isusu prepoznati Spasitelja

Korizma A4
U Isusu prepoznati Spasitelja
Radosna vijest – Evanđelje objavljuje (Iv 4,5-42):
Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: “Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?”
Odgovori Isus: »Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja. Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.«
To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: “Idi, operi se u kupalištu Siloamu!” – što znači “Poslanik.” Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući.
Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: “Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?” Jedni su govorili: “On je.” Drugi opet: “Nije, nego mu je sličan.” On je sam tvrdio: “Jest, ja sam!” Nato ga upitaše: “Kako su ti se otvorile oči?”
On odgovori: “Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: “Idi u Siloam i operi se.” Odoh dakle, oprah se i progledah.”
Rekoše mu: “Gdje je on?” Odgovori: “Ne znam.”
Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: “Stavio mi kal na oči i ja se oprah – i evo vidim.”
Nato neki između farizeja rekoše: “Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.” Drugi su pak govorili: “A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?” I nastade među njima podvojenost.
Zatim ponovno upitaju slijepca: “A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!” On odgovori: “Prorok je!”
Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao i upitaše ih: “Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?”
Njegovi roditelji odvrate: “Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!”
Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. Zbog toga rekoše njegovi roditelji: “Punoljetan je, njega pitajte!”
Pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: “Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!”
Nato im on odgovori: “Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.”
Rekoše mu opet: “Što ti učini? Kako ti otvori oči?”
Odgovori im: “Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?”
Nato ga oni izgrdiše i rekoše: “Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je.”
Odgovori im čovjek: “Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa”.
Odgovoriše mu: “Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?” i izbaciše ga.
Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: “Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?”
On odgovori: “A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?”
Reče mu Isus: “Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!”
A on reče: “Vjerujem, Gospodine!” I baci se ničice preda nj.
Tada Isus reče: “Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!”
Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: “Zar smo i mi slijepi?”
Isus im odgovori: “Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: “Vidimo” pa grijeh vaš ostaje.”

Objava Božja odgaja nas i danas, kao i prošle nedjelje, jednim prizorom: »ugledati čovjeka slijepa od rođenja«. Učenici postavljaju pitanje Učitelju – nastoje saznati krivca, grješnika. Je li je zgriješio slijepac ili njegovi roditelji? Spasitelj obrazlaže – nitko nije sagriješio, te objavljuje spasonosnu temu – očitovanje Božjeg djela. Spasitelj objavljuje sebe – Svjetlost svijeta . Svjetlo je došlo s neba na zemlju i djeluje tako da slijepac od rođenja čudesno ozdravi jer je poslušao riječ, te je izvršio pranje kako mu je naređeno.
Ono što su učenici počeli prije čudesnog ozdravljenja slijepca – saznati tko je sagriješio – nastavljaju susjedi i farizeji ispitivati je li to on ili netko njemu sličan. Ispitivanjem nastoje dokazati – grješnik ne može činiti čudesna djela – pa ni Isus nije čudesno vratio vid slijepcu od rođenja.
Ovaj prizor nas odgaja i odvraća – ne nasjedati svemu što mnogi nastoje dokazati, te drugoga pošto poto okriviti, iako činjenično djelo čudesnog ozdravljenja istinom opovrgava njihov govor, njihove tvrdnje i sl. Posebno nam Spasiteljev pristup osobi objavljuje način Božjeg djelovanja. Bog ne pristupa pitanjem jesi li kriv ili nisi. Bog prvo pita vjeruješ li u Spasitelja.
Stanja bez vjere, stanja zaslijepljenosti opterećuju moralni život, uvode u napast da se griješi protiv bližnjega. Kad ljudi odbacuju činjenicu savjesnog gledanja, rade protiv bližnjega, postaju robovi samih sebe, kidaju bratstvo sa sebi sličnima i bune se protiv božanske istine. Što više prevladava ispravna savjest, to se više osobe i društvene skupine udaljuju od slijepe samovolje i nastoje se odgojiti normama moralnosti, biti vjerodostojne osobe, vjerovati djelima što vode u vječnost.

msgr. Nikola Imbrišak