Svećenička skupština u znaku javne rasprave o dokumentu Vijeća za katehizaciju i novu evangelizaciju
Kategorija:
Vijesti

web-s1U Domu pastoralnih susreta u Lovranu u ponedjeljak 27. ožujka održana je Svećenička skupština na kojoj je predstavljen radni tekst dokumenta  Vijeća za katehizaciju i novu evangelizaciju Hrvatske biskupske konferencije: “Da vaša radost bude potpuna (Iv 15,11). Kateheza i rast u vjeri u današnjim okolnostima”. O dokumentu su govorili: Ksenija Rukavina Kovačević, prof., vlč. Marijan Benković, doc. dr. sc. Nikola Vranješ i Mirela Puljek, prof.

Cilj Dokumenta je, imajući na umu bogatu katehetsku baštinu naše Crkve, po prvi puta u novijoj povijesti sagledavati sveukupno katehetsko djelovanje Crkve kao jedinstvenu cjelinu. Njime se želi upozoriti na neke značajnije pothvate u obnovi kateheze kao odgoja u vjeri: u obitelji, u okviru vjeronauka u školi i vjerskoga odgoja u predškolskim ustanovama, te u okviru kateheze u župnoj zajednici. Istodobno se želi afirmirati župnu zajednicu kao subjekt i mjesto ostvarenja katehetskog djelovanja te župnika kao prvog katehetu unutar njegove župne zajednice. Odgovornost za katehezu nosi cijela crkvena zajednica. Upravo to razrađuje, pretpostavlja te, na određeni način, uređuje priređeni tekst novog Dokumenta HBK. Dokument vrednuje 25 godina vjeronauka u školi i istodobno afirmira važnost župne kateheze, te riše novo lice naših župnih zajednice.

Budući da je kateheza zadaća cijele Crkve, a ne samo pojedinaca ili pojedinih skupina vjernika, Hrvatska biskupska konferencija odlučila je učiniti iskorak i po prvi puta jedan svoj dokument, prije njegova konačnog objavljivanja, stavlja na javnu raspravu te je pozvala cjelokupnu crkvenu javnost, od vjernika laika do stručnjaka iz raznih teoloških disciplina, da se svojim promišljanjima, komentarima i prijedlozima uključe u doradu toga Dokumenta, provjeravajući ga istodobno u pastoralno-katehetskoj praksi, poručila je Rukavina Kovačević. Naglasila je da Dokument u prvom i drugom dijelu detektira postojeću društvenu i pastoralno-katehetsku situaciju i određuje katehetske prioritete, kao što su: „zauzetije prenošenje vjere u duhu nove evangelizacije” (br. 1), „svijest o prijekoj potrebi novih motivacija za uključivanje cijele župne zajednice u proces odgoja u vjeri” (br. 2), „usvojiti stav ‘evanđeoskoga razlučivanja’ s obzirom na utjecaje sekularističkoga procesa” (br. 5), „težište crkvenoga djelovanja staviti na takav odgoj u vjeri koji će voditi dubljemu osobnom i zajedničarskom opredjeljenju za Krista” (br. 5) i druge. Ujedno je izdvojila i nekoliko pastoralno-katehetskih iskoraka koji se navode u trećem dijelu Dokumenta, kao što su: 1. „okupljanje djece, mladih i odraslih u katehetske zajednice“ s ciljem ostvarenja međugeneracijskog prenošenja vjere (br. 43); 2. „pospješivati shvaćanje kršćanstva kao vjere radosti“ (br. 45); 3. „uspostaviti veće suglasje između školskog vjeronauka i župne kateheze“ (br. 47); 4. novi modeli rada u vjerskom odgoju djece predškolske dobi (br. 51); 5. novi modeli vjerskog odgoja osoba s teškoćama u razvoju (br. 52); 6. katehetski susreti mladih (br. 55); 7. pokretanje katehetske zajednice Kulture duha (br. 61); 8. promicati duhovnost zajedništva (br. 61). Analizirajući svako pojedino poglavlje Dokumenta, izdvojila je katehetsko-pastoralne inicijative koje se percipiraju kao pomaci: potreba: „umrežene suodgovornosti u župi“ i „revizije nekih dosadašnjih stilova ponašanja, posebice kada je riječ o vrednovanju vjernika laika“ (br. 80); tijesna suradnja župe i škole osnivanjem posebnog župnog povjerenstva koje bi bilo zaduženo za taj oblik suradnje (br. 82); bolja upoznatost župnika i članova župnog pastoralnog vijeća s vjeronaučnim programima i sadržajima te s vjeronaučnim udžbenicima (br. 83).

S obzirom na navedene iskorake koje Dokument nalaže, postavljena su otvorena pitanja s ciljem upotpunjavanja i snažnije aktualizacije Dokumenta, među njima i ono na koji način danas iznova oduševiti i motivirati djecu i roditelje za odgovorno udioništvo u životu Crkve, konkretno njihove župne zajednice? Također, kako iznova motivirati (oduševiti) djecu i roditelje da u slobodnom izboru školskog vjeronauka i župne kateheze prepoznaju sadržaje koji su vitalno važni za njihov život, a ne samo zbog zadovoljenja uvjeta koji su potrebni za pristupanje sakramentima inicijacije te kako principe nove evangelizacije primijeniti u novom odgojno-obrazovnom kontekstu? S obzirom na potrebu postizanja većeg suglasja između školskog vjeronauka i župne kateheze (br. 47) i protočnije komunikacije između svih čimbenika u vjerskom odgoju (br. 64), napose između župnika i školskih vjeroučitelja, otvoreno je pitanje zašto u katehetskoj praksi (a velikim dijelom i u religijskopedagoškoj teoriji) nije uistinu zaživjela njihova komplementarnost, i kada će se konačno razjasniti pitanje suodnosa katehetskih i školskih ciljeva u kontekstu vjeronauka u školi, rekla je Rukavina Kovačević.

web-sv2Kateheza i rast u vjeri u današnjim okolnostima u odnosu na katehezu u župnoj zajednici danas, bila je tema doc. dr. Vranješa. Dokument se vodi logikom služenja kateheze kao trajnoj zadaći Crkve koja je usmjerena uvijek dubljem uranjanju u osobno zajedništvo s Isusom. Kao prvu zadaću koju je predavač izvodio su katehetski potencijali župne zajednice, te Dokument sagledava nekoliko oznaka župne kateheze. Katehetski potencijal su bogati i trebaju se sagledavati cjelovito, polazeći od obitelji do župe, a pritom je potrebno ne zapostaviti druge odgojne čimbenike kao što su predškolske ustanove i škole. Također, katehetski potencijali trebaju se aktualizirati na novi način, kazao je Vranješ. Govoreći o odnosu evangelizacije i kateheze, istaknuo je kako kateheza predstavlja sastavni dio ukupnog evangelizacijskog poslanja Crkve te je upravo to jedna od ključnih postavki za obnovu kateheze danas. Danas se stavlja naglasak na ‘novu evangelizaciju’ i nužno je staviti puno veći naglasak na radost evanđelja u katehetskom procesu i puno ga više otvoriti Duhu Svetom. Također, potrebno je aktualizirati katehezu odraslih, rekao je predavač. Osvrnuo se na broj 35 u kojemu Dokument progovara o važnosti pučke pobožnosti te dodao kako je važno razvijati nove oblike pučke pobožnosti, osobito za mlade. Zaključno je govorio o temi socijalnog i društvenog aspekta kateheze danas. Istaknuo je kako je socijalna dimenzija najviše prisutna u angažmanu obitelji i župnih zajednica, te da je izuzetno važno katehezu obitelji staviti u prvi plan. Mirela Puljek, prof. upozorila je da Dokument navodi kako roditelji svoju ulogu nedovoljno provode u djelo, s čime se djelomično i složila, te da je prijeko potrebna evangelizacija obitelji. No, u Dokumentu ne piše kako, upozorila je predavačica. Dodala je kako bi se trebala napustiti praksa da se u pripremama djece za sakramente na roditeljskim sastancima roditelji kritiziraju, već ohrabruju i potiču. Također, župnici bi trebali prihvatiti pomoć vjernika laika u župnim katehezama, no Dokument ne navodi na koji način i tko će te osobe školovati i pripremati za tako važnu zadaću. Složila se s naputkom iz Dokumenta o potrebi ukidanja moralizatorskog načina prenošenja vjere, te da je u župnim zajednicama potrebno više kumunikacije na svim razinama.

Vlč. Benković je, govoreći o nedostacima Dokumenta, između ostaloga kazao kako nedostaje više govora o temeljnom problemu današnjeg vjerskog odgoja, a to je pitanje novoga govora vjere koji će biti zanimljiv i razumljiv uvažavajući situaciju naslovnika kojima je upućen. Podsjetio je na neprimjerene tipove komunikacije ili zapreka koje sprječavaju sugovornike da prihvate sadržaj vjere, te bi se Dokument trebao baviti i tim pitanjem. Riječ je o katekizamskom, distanciranom neosobnom, moralizatorskom, pojednostavljenom, horizontalnom i folozofsko-teološko-spekulativnom govoru koji ne dopire do naših sugovornika. Problem današnjeg govora vjere je taj da ne izaziva zanimanje kod vjernika i nema ‘faktora iznenađenja’, a i pastoralni djelatnici ne pokazuju interese, dok je u prvom stoljeću poruka evanđelja izazivala oduševljenje. Novi govor vjere bi trebao prereći nepoznate pojmove koji su daleko od iskustva današnjega čovjeka. Dokument bi trebao više detektirati preduvjete i promjene koje su potrebne za nove evangelizacijske i katehetske iskorake, kazao je Benković.

U raspravi koja je uslijedila istaknut je nedostatak prijedloga na rješavanje pojedinih pitanja, među njima osobito onih na koji način ostvariti međugeneracijsko prenošenja vjere, kao i značenja termina ‘novog profila’ vjeroučitelja i župnih kateheta u kontekstu novog lica župne zajednice, ali i izazova i potreba suvremene škole.

Skip to content