Svatko je dobio po svojoj mjeri

Mt 25, 14-30

U malome si bio vjeran, uđi u radost gospodara svoga!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu:
»Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugo vre- mena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.’‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.’«

Isus svakome od nas daruje talente koji nas ispunjavaju i preko kojih mi ostvarujemo sebe u ovom prolaznom životu. Ti talenti nisu podijeljeni nepravedno, nego su darovani svakome onoliko koliko sam dotični može nositi u svome životu. Netko, tko nije spreman nositi veliki teret, a jako ga se optereti, puca pod tim teretom. Mudri gospodar, u ovom slučaju Spasitelj, zna točno koliko svatko od nas može nositi. Bog u svojoj Providnosti točno zna koje su naše sposobnosti i za koje vrhove planina smo stvoreni osvajati ih. Dakle, nije netko dobio više, a netko manje talenata, nego je svatko dobio baš pravu mjeru za njega sama. Bog pak, kada nas pozove da platimo račun za svoj život, ne gleda koliko smo toga donijeli umnoženoga, nego gleda naš voljni element, našu želju biti Božji, darovane talente umnažati na dobro ljudi koji nas okružuju, naših obitelji, prijatelja, grada i domovine. Grijeh oholosti je zakopati svoje talente i Boga se bojati. Čekati da mu vratimo ono što je njegovo. Bog od nas traži iskorak, da izađemo iz vlastite sigurnosti i da se ne plašimo “stvarati”, svjedočiti živoga Boga za kojega tvrdimo da u Nj vjerujemo.

Stoga, radosno živimo trenutke kroz koje već u ovom životu trebamo Bogu zahvaljivati na svemu, a kroz talente koje imamo slaviti Njegovu dobrotu prema nama.

Marin Miletić