Spasitelj odgaja za opraštanje

82BA95CD-7DA1-4A2F-AAD5-E800A1EC6B70-15006-0000143972958BEE24.A kroz godinu
Spasitelj odgaja kako i koliko oprostiti

Radosna vijest objavljuje (Mt 18,21-35):
Petar pristupi Isusu i reče: “Gospodine, koliko puta da oprostim bra-tu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?” Kaže mu Isus: “Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.”
“Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ‘Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti!’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.”
“A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ‘Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ‘Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti!’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga.”
“Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ‘Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.”

Na pitanje »koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene« Spasitelj odgovara i ujedno odgaja nas vjernike kršćane prispodobom o osobi dužniku koji moli oprost za sebe, ali nije voljan udijeliti oprost drugu koji ga moli za oproštenje. Spasitelj nas prispodobom odgaja i potiče da se izdignemo iznad sebe i svoje uvrijeđenosti – prema oproštenju.
Osim ove važne prispodobe Spasitelj nas odgaja i molitvom Očenaša. U njoj je molba za oproštenje ovim riječima »Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim«. Što njome molimo valja razumjeti, biti svjesni što znači i što sadrži. Ovoj je molitvi izvor i temelj Božje milosrdno oproštenje.

Božje milosrdno oproštenje je cjelovito. Nedjeljivo je u njemu traženje oproštenja sebi od davanja oproštenja drugima. Spasitelj ostavlja kršćanima i čovječanstvu spasonosnu normu ponašanja »što moliš od drugoga sebi obvezan si isto pružiti drugome. Savjesnim življenjem po ovoj normi »otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim« odgajamo svoje srce da se Božje milosrđe uprisutni u osobu. Pomirenje među ljudima na svim razinama suživota (među pojedincima, u obiteljima, u društvu, među narodima) moguće je ako osobe prihvaćaju duhovnu stvarnost i postojanje Božjeg milosrdnog oproštenja. Nepomirenost je velika zaprjeka ljudskosti. Ona se uklanja stopostotnim pomirenjem koje je Krist Spasitelj usadio u naš ljudski svijet.

Isusov odgoj o odnosu prema »osobi koja odbija oprost i pomirenje« nije bitna samo za uređenje odnosa na zemlji, nego se tiče i vječnosti i spasenja. Kršćanska zajednica primila je sakramente oproštenja. Osobito prvi koji nas preporađa kako ispovijedamo u Vjerovanju »vjerujem u jedno krštenje za oproštenje grijeha«, drugi je sakrament ispovijedi kao uskrsni dar »kojima otpustite grijehe otpuštaju ime se«, te sakrament mise – dar Posljednje večere »krv moja koja se prolijeva za vas i za sve ljude na otpuštenje grijeha«. Spasitelj je odgojnu pouku čovječanstvu objasnio i svojim žrtvovanjem potvrdio. Nama kršćanima dužnost je pouku razumjeti, biti joj vjerni i živjeti je.

msgr. Nikola Imbrišak

Skip to content