Sijati dobro sjeme

2CDE55F5-3E3A-4AE6-839F-925835928282-677-0000006EA5D06D1716A kroz godinu
Spasitelj poučava i odgaja – sijati dobro sjeme

Radosna vijest objavljuje (Mt 13,24-43):
Drugu prispodobu iznese Isus narodu: “Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’
On im odgovori: Neprijatelj čovjek to učini. Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’
A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu!’”

I drugu im prispodobu iznese: “Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.”
I drugu im kaza prispodobu: “Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.” Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba – da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta. Tada otpusti mnoštvo i uđe u kuću.

Pristupe mu učenici govoreći: “Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.”
On odgovori: “Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.” “Tko ima uši, neka čuje!”

Isus nastavlja pozivati na ulazak u Kraljevstvo nebesko služeći se prispodobama, koje su osobit izraz njegova naučavanja. Spasitelju je važno da vjernici budu svjesni otajstva Kraljevstva nebeskoga. Važno mu je da vjernicima bude dano znati otajstva Kraljevstva nebeskoga. Kršćani trebaju ući u Kraljevstvo nebesko, tj. postati Kristovim učenicima da upoznaju »otajstvo spasenja. Upoznati nam je vrjednotu pravde kroz lik pravednika kojega Božja riječ poučava: pravednik ima biti čovječan. Bog se po Sinu nije pokazao kao Bog koji kažnjava, nego kao Bog koji umire za ljude. Božja se pravednost uspostavlja opravdanjem svakoga koji se obrati Bogu.

Nijekati ljudima da su stvoreni na sliku Božju je slika sijanja kukolja s namjerom da se slobodna ljudska volja odvrati od Boga koji umire za ljude i navede ih na otpad od Boga koji može grješnika opravdati ako se istinito obrati i zatraži spasenje. Kao što kukolj ne može nanijeti štetu pšenici da postoji, ali nanosi štetu onomu koji koristi brašno, tako i zla ne nanose štetu ljudima da postoje kao bića, ali nanose štetu svemu što je osoba trebala ubrati kao plod svoje čovječnosti. Zla ne uništavaju bivovanja bića, ali uništavaju plod ljudskosti. Spasitelj nas prispodobom poučava i odgaja: prepoznaj namjere i djela neprijatelja koji ti želi uništiti ljudskost slike Božje.

Neprijatelj ljudi radi prikriveno, iskoristi osobu i odlazi od nje. Bog nikada ne ostavlja ljude. Bog svoju dobrotu uprisutnjuje kroz nenametljivu prisutnost. On nas voli, umire za nas i želi nam plod spasenja. Spasitelj prispodobom odgaja za razborito prosuđivanje i razlučivanje dobra od zla, te živjeti prema Božjoj volji da čovječanstvo donosi plodove dostojne života vječnoga.

msgr. Nikola Imbrišak

Skip to content