Preminuo prof. dr. Marijan Jurčević
Kategorija:
Vijesti

mjProf. dr. Marijan Jurčević, OP, svećenik, dominikanac i umirovljeni profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s radnim mjestom na Teologiji u Rijeci, okrijepljen svetim sakramentima blago u Gospodinu preminuo je u nedjelju 30. srpnja u bolnici Milosrdne braće pokraj Nove Gradiške u 78. godini života i 52. godini svećeništva.

Sprovodni obredi na groblju Kozala bit će u srijedu 2. kolovoza u 17 sati. Nakon pogreba, u dominikanskoj crkvi sv. Jeronima misu zadušnicu u 18:30 predvodit će riječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Ivan Devčić. Uz braću dominikance, od prof. dr. Jurčevića oprostit će se provincijal Hrvatske dominikanske provincije dr. fra Slavko Slišković.

Uz izraze iskrene sućuti braći dominikancima, obitelji i prijateljima, riječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Ivan Devčić uputio je izjavu za javnost koju u nastavku prenosimo:

Meni je prof. dr. Marijan Jurčević bio profesor i kolega. Slušao sam kod njega u ak. god. 1968/69. Uvod u filozofiju. Za ispit smo morali pismeno obraditi jednu temu. Sjećam se da je mene zapala tema „Početak filozofije i čuđenje“. Susret s filozofijom kako ju je predavao prof. dr. Marijan Jurčević bio je odlučujući da i sam kasnije studiram i doktoriram filozofiju.

Jurčević je predavao tako da je više stavljao naglasak na pitanja nego na odgovore. Tako je svoje studente i slušače poticao da i sami počnu pitati i tražiti odgovore.

I kao predavač na katedri i kao sudionik brojnih tribina, simpozija, seminara Jurčević se uvijek isticao kritičkim pristupom. U tom smislu autoritet mu je malo značio. Traženje odgovora bilo mu je važnije nego sami odgovori.

Ipak je on najduže predavao teologiju. Bio je poznavatelj teološke tradicije ali i suvremenih gibanja. Često nas je znao upozoriti na neku novu knjigu ili članak koji vrijedi pročitati. Kao na mnoge tako i na njega je Drugi Vatikanski sabor ostavio snažan dojam, zapravo je neizbrisivo obilježio njegov pastoralni i teološki rad.

Osim na našoj Teologiji, on je „svoju“ tribinu imao i u Dominikanskom samostanu u Rijeci te u crkvi sv. Jeronima. Tu je desetljećima okupljao mlade ljude i intelektualce, uvodio ih u tajne teologije, pogotovo u teološki način promišljanja crkvene i društvene stvarnosti. Na taj je način osposobljavao vjernike laike za aktivnu ulogu u Crkvi i društvu.

Jurčević je bio predavač i propovjednik kojeg se rado slušalo.

Bio je svećenik s mnogo prijatelja i sugovornika s kojima je vodio žive rasprave o aktualnim crkvenim i društvenim temama. Zahvaljujući njemu i njegovoj braći dominikancima, Dominikanski samostan u Rijeci bio je mjesto gdje su se rado okupljali oni koji su osjećali da su Crkvi i društvu potrebne promjene. Posebno je bio mjesto gdje se moglo naučiti kako biti aktivan i odgovoran član Crkve.

Šteta je što je relativno malo objavljivao. Vjerojatno zbog samokritičnosti. Ali što je objavio, to se rado čitalo, to je nailazilo na širi odjek jer je odisalo svježinom i drukčijim pogledom i pristupom.

Sigurno je njegova rukopisna ostavština velika. I trebat će je objaviti. Rad na objavljivanju njegovih rukopisa je dug koji mu dugujemo mi njegovi kolege s fakulteta i svi njegovi prijatelji.

Volio je Rijeku i u njoj je želio ostati do kraja. Volio je Crkvu u Rijeci i zbog toga je često bio s njome nezadovoljan. To ga je poticalo na njezino „popravljanje“, u duhu izreke: „Ecclesia semper reformanda est.“ (Crkva se uvijek mora reformirati).

Dragi Marijane, dragi kolega i prijatelju, Onaj kojemu si vjerovao, čije si tajne želio dokučiti i čiju si Crkvu stalno pokušavao obnavljati, neka te sada primi u zajedništvo Nebeske Crkve. To ti želim i to molim za tebe od Onoga kojemu si cijelim svojim bićem, po uzoru na svog velikog učitelja svetog Dominika, želio služiti. Neka ti je vječni pokoj u krilu Očevu.

+ Ivan Devčić, nadbiskup i metropolit riječki

Skip to content