Održan susret štovatelja Bezgrešne zapadnog dijela Hrvatske
Kategorija:
Vijesti

web-t2Povodom 100. obljetnice ustanovljenja Udruge Vojske Bezgrešne, Nacionalni centar MI – Vojske Bezgrešne u subotu 22. travnja organizirao je susret štovatelja Bezgrešne zapadnog dijela Hrvatske: Riječke nadbiskupije, Porečke i pulske biskupije, Gospićko-senjske biskupije i Krčke biskupije. Susret je održan u svetištu Majke Božje Trsatske na temu: „Sv. Maksimilijan Kolbe, apostol primjerom života“, a počeo je euharistijskim klanjanjem koje je predvodio don Drago Detić, ravnatelj salezijanske zajednice.

Svečano misno slavlje u trsatskoj bazilici predvodio je riječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Ivan Devčić, a pozdravnu riječ uputio o. Zdravko Tuba, OFM Conv., nacionalni asistent Vojske Bezgrešne.

Nadbiskup je u propovijedi poručio da je sv. Maksimilijan Kolbe, sa svojom subraćom franjevcima konventualcima u Rimu, ustanovio Vojsku Bezgrešne jer je smatrao da je u Crkvi potrebno osnovati pokret koji će „okupiti zanosne duše koje će se boriti za Kraljevstvo Božje uz pomoć i pod zaštitom Bezgrešne.“ Od tuda i sintagma „vojska“ u nazivu pokreta, rekao je nadbiskup dodajući da Vojska Bezgrešne ima za cilj svakodnevno duhovno vojevanje za obranu Crkve uz pomoć Isusove majke Marije, koja je i Majka Crkve, dakle svih nas.

Govoreći o životu sv. Maksimilijana Kolbea, rekao je da njegovi biografi razlikuju dva razdoblja u njegovu životu: prvo na slobodi i drugo u logoru. Već je kao bogoslov uočio kako se Crkva rastače izvana i iznutra. Izvana je rastaču njezini neprijatelji, a iznutra kršćani svojom nemarnošću. Dobro je vidio kako se iskrivljuje slika o čovjeku, ali i kako su neprijatelji Boga i Crkve borbeni i dobro organizirani u ostvarivanju svojih nauma. Zbog toga je smatrao da se i kršćani trebaju bolje organizirati i odlučnije suprotstavljati namjerama i planovima protivnika. S tom je namjerom već kao bogoslov 1917., u tijeku Prvog svjetskog rata, osnovao pokret nazvan Vojska Bezgrešne kojemu je bila zadaća vlastito posvećenje samih članova i obraćenje Božjih protivnika. Na taj je način pred sebe, a tako i pred svakog člana Vojske Bezgrešne, postavio temeljni zahtjev: „Moram postati svecem, što je moguće većim. Prva stvar je moje posvećenje. Rad oko spašavanja drugih mora istjecati iz punine naše ljubavi prema Kristu.“, rekao je propovjednik.

web-t3Osim toga, Kolbe je kao rijetko tko u ono vrijeme shvaćao važnost tiska i radija za širenje evanđelja i za suprotstavljanje ateizaciji. Pokrenuo je izdavanje lista „Vitez Bezgrešne“ i i Grad Bezgrešne – Niepokalanowu, koji je zapravo bio grad katoličkog tiska, odakle su tjedno i mjesečno izlazile na tisuće primjeraka raznih tiskovina za članove Vojske Bezgrešne, te dnevne novine nazvane „Mali dnevnik“. Niepokalanow je bio mjesto za odgoj budućih misionara u zemljama Azije i Afrike te je u vremenu kada su se širile ideologije koje su svaka za sebe željele osvojiti cijeli svijet, Kolbe želio uz Marijinu pomoć svijet osvojiti za Krista. Radi toga je odlučio sam kao misionar poći u Japan i odande u Kinu, Indiju i dalje. Na svom se misionarskom putu 1930. zaustavio u Nagasakiju, u kojemu je više kršćanskih misionara podnijelo mučeništvo. Kolbe je tu, nakon mnogih peripetija, osnovao japanski Niepokalanow. Nikakvih se poteškoća nije bojao jer je vjerovao da će Marija, ako je to što je zamislio u skladu s Božjom voljom, sigurno pomoći. Nije ga zaustavio ni Auschwitz, jer je i ondje, gdje su vladale i bjesnjele paklenske sile, do kraja ustrajno svjedočio kršćanske kreposti vjeru, nadu i ljubav. U ovom zloglasnom logoru umro u bunkeru gladi žrtvujući život za podoficira Gajowniczeka koji je bio otac višečlane obitelji, podsjetio je propovjednik.

„Osvrćući se na ovaj posljednji čin koji je otac Maksimilijan Kolbe posve svjesno i slobodno izabrao i izvršio, sv. je Ivan Pavao II. u homiliji kanonizacije 10. listopada 1982. rekao: Maksimilijan nije umro, već je ‘dao život za brata’. U toj smrti – s ljudskog stajališta stravičnoj, bila je ona konačna uzvišenost ljudskog čina i ljudskog izbora: sam se predao smrti iz ljubavi. U toj je ljudskoj smrti bilo jasno svjedočanstvo posvećeno Kristu: u Kristu je posvjedočeno dostojanstvo čovjeka, svetost njegova života i spasonosna snaga smrti, u kojoj se očituje snaga ljubavi. Upravo je radi toga smrt Maksimilijana Kolbea postala znakom pobjede. Ta je pobjeda izvojevana nad čitavim sustavom podcjenjivanja i preziranja čovjeka i onoga što je u čovjeku božansko, pobjeda slična onoj kakvu je naš Gospodin Isus Krist izvojevao na Kalvariji.“

web-t1Nadbiskup je potaknuo vjernike da im primjer duhovnog vojevanja sv. Maksimilijana Kolbea bude uvijek uzor u svakodnevnim duhovnim borbama, patnjama, nadama i čežnjama, imajući na umu njegove riječi: : „Ne postoji ni jedan herojski čin što ga ne bi mogli ostvariti uz pomoć Bezgrešne!“. Također, čestitao je članovima ovog crkvenog pokreta visoku obljetnicu istaknuvši da Vojska Bezgrešne nije nikoga ubila, ali je mnoge spasila. Na kraju ih je potaknuo na hodočašća crkvi u Podhumu  koja je posvećena utemeljitelju ovog crkvenog pokreta, sv. Maksimilijanu Kolbeu.

Na kraju mise, mons. dr. Devčić blagoslovio je medaljice Vojske Bezgrešne, a riječkom nadbiskupu te domaćinu, gvardijanu Trsatskog svetišta fra Antunu Jesenoviću članovi Vojske Bezgrešne uputili su prigodne darove. Po završetku misnog slavlja održan je prigodan glazbeni program.

 

Skip to content