Nasljedovati Spasitelja

4A kroz godinu
Biti blaženi – je slušanje i nasljedovanje spasonosnog

Spasiteljev govor na gori je nauk o prilično zahtjevnom procesu za svakog od nas, za svakog pojedinca i za zajednicu u cjelini. Isus govori o procesu, stalnom nastojanju i zauzimanju da se evanđeoske vrijednosti ucijepe u sve razine ljudskog postojanja i života, kako osobnog tako i zajedničkog. Taj proces obuhvaća promjenu i osoba i zajednice. Onaj tko vjeruje u Spasiteljevu pouku i tko se želi uključiti u proces izgradnje boljega svijeta, (boljih osoba i boljih zajednica), mora se brinuti i sve poduzeti da ljudi mogu biti dobri i da se na njih može osloniti – ako su osobe s dušom.
Blaženstva su prva u središtu Isusova nauka. Kroz blaženstva Spasitelj uprisutnjuje ljudski pravac djelovanja u prolaznosti i Božji pravac djelovanja radi vječnosti. Blaženstva su usavršena time što su usmjerena ne samo prema pukom uživanju u prolaznome, nego i prema vječnosti i nebeskom. Blaženstva ocrtavaju lice Isusa Krista i opisuju njegovo stajalište kojim poziva vjernika pridružiti se djelom i prosudbom svojstvene kršćanskom životu; to su obećanja koja u nevoljama podržavaju nadu; naviještaju blagoslove i nagrade duhovnih i vječnih vrijednosti. Kršćanin je osoba s dušom, s blaženstvom, ili nije živi kršćanin.

Blaženstva odgovaraju urođenoj čežnji za srećom. Ta čežnja je izvorno božanska: Bog ju je osobi usadio u srce da je privuče k sebi, jer je samo on može duhovno ispuniti. Blaženstva otkrivaju cilj ljudskog života, konačnu svrhu prema kojoj teže ljudska djela: Bog nas poziva na svoje vječno blaženstvo. Taj je poziv upravljen svakome osobno, ali i zajednici pozvanih u Crkvu, novom narodu koji su prihvatili pouku obećanja blaženstva i od njega žive u vjeri. Spasitelj rabi izraze ljudskog stanja da bi označio blaženstvo na koje Bog poziva ljude: ulazak u radost Gospodinovu i gledanje Boga.
Božje blaženstvo nadilazi razum i čisto ljudske sile. Ono je plod nezasluženog Božjeg dara. Zato se i zove nadnaravno, kao i milost koja kršteniku omogućuje da uđe u Božju radost. Obećano blaženstvo stavlja nas pred presudne moralne odluke. Poziva nas da očistimo srce od zlih nagona i da nastojimo ljubiti Boga iznad svega. Uči nas da se prava sreća ne nalazi samo u ljudskom djelu, ma kako ono korisno bilo u vremenu, nego i u Bogu samome, vrelu svakog dobra i blaženog prihvaćanja. Bog nudi prihvaćanje u vječno blaženstvo.

O ovome Radosna vijest objavljuje (Mt 5,1-12a):
Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:
»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!«

msgr. Nikola Imbrišak

Skip to content