Nasljedovati Spasitelja

4A kroz godinu
Biti blaženi – je slušanje i nasljedovanje spasonosnog

Spasiteljev govor na gori je nauk o prilično zahtjevnom procesu za svakog od nas, za svakog pojedinca i za zajednicu u cjelini. Isus govori o procesu, stalnom nastojanju i zauzimanju da se evanđeoske vrijednosti ucijepe u sve razine ljudskog postojanja i života, kako osobnog tako i zajedničkog. Taj proces obuhvaća promjenu i osoba i zajednice. Onaj tko vjeruje u Spasiteljevu pouku i tko se želi uključiti u proces izgradnje boljega svijeta, (boljih osoba i boljih zajednica), mora se brinuti i sve poduzeti da ljudi mogu biti dobri i da se na njih može osloniti – ako su osobe s dušom.
Blaženstva su prva u središtu Isusova nauka. Kroz blaženstva Spasitelj uprisutnjuje ljudski pravac djelovanja u prolaznosti i Božji pravac djelovanja radi vječnosti. Blaženstva su usavršena time što su usmjerena ne samo prema pukom uživanju u prolaznome, nego i prema vječnosti i nebeskom. Blaženstva ocrtavaju lice Isusa Krista i opisuju njegovo stajalište kojim poziva vjernika pridružiti se djelom i prosudbom svojstvene kršćanskom životu; to su obećanja koja u nevoljama podržavaju nadu; naviještaju blagoslove i nagrade duhovnih i vječnih vrijednosti. Kršćanin je osoba s dušom, s blaženstvom, ili nije živi kršćanin.

Blaženstva odgovaraju urođenoj čežnji za srećom. Ta čežnja je izvorno božanska: Bog ju je osobi usadio u srce da je privuče k sebi, jer je samo on može duhovno ispuniti. Blaženstva otkrivaju cilj ljudskog života, konačnu svrhu prema kojoj teže ljudska djela: Bog nas poziva na svoje vječno blaženstvo. Taj je poziv upravljen svakome osobno, ali i zajednici pozvanih u Crkvu, novom narodu koji su prihvatili pouku obećanja blaženstva i od njega žive u vjeri. Spasitelj rabi izraze ljudskog stanja da bi označio blaženstvo na koje Bog poziva ljude: ulazak u radost Gospodinovu i gledanje Boga.
Božje blaženstvo nadilazi razum i čisto ljudske sile. Ono je plod nezasluženog Božjeg dara. Zato se i zove nadnaravno, kao i milost koja kršteniku omogućuje da uđe u Božju radost. Obećano blaženstvo stavlja nas pred presudne moralne odluke. Poziva nas da očistimo srce od zlih nagona i da nastojimo ljubiti Boga iznad svega. Uči nas da se prava sreća ne nalazi samo u ljudskom djelu, ma kako ono korisno bilo u vremenu, nego i u Bogu samome, vrelu svakog dobra i blaženog prihvaćanja. Bog nudi prihvaćanje u vječno blaženstvo.

O ovome Radosna vijest objavljuje (Mt 5,1-12a):
Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:
»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!«

msgr. Nikola Imbrišak

Skip to content
Riječka nadbiskupija
Zaštita osobnih podataka

Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.