Ljudi bez Pastira ostaju sami

uskrsna A4
Uskrsli Isus objavljuje: »dođoh da život imaju«
Radosna vijest – Evanđelje objavljuje (Iv 10,1-10):

Reče Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.”
Isus im kaza tu prispodobu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. Stoga im Isus ponovno reče: “Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.”

Ne biti u crkvi je prispodoba biti ovca bez pastira. Isus s puno ljubavi prihvaća druge i objavljuje sebe usporedbom pastira. Ne stidi se službe pastira i svoju pomoć nama objavljuje usporedbom sebe u ovčinjaku.
Isus, Spasitelj razjašnjava sebe radnjom ulaska u ovčinjak kroz vrata. Pastir ulazi kroz vrata. On ne preskače ograde ili zidove. Utješno je imati pastira Isusa Krista. Utješno je biti u ovčinjaku – Spasiteljevoj crkvi – umjesto u svijetu zalutalih, zavedenih i izrabljivanih ovaca. S Kristom ne možemo zalutati. On nas ne izrabljuje jer nas poznaje u dušu, »poznaje po imenu«, što znači znati drugoga kao osobu, njegovo unutarnje biće, ono što drugi jest u sebi, poznavati u dušu.
Spasitelj sebe imenuje Pastir dobri. On kuca na vrata, tj na vrata svakog ljudskog srca. On ne zaskače da bi pokrao, opljačkao, nego ulazi kroz vrata, dolazi nam otvoreno, milo i nenametljivo jer mu je stalo do odnosa s nama da »život imamo u izobilju«. Ljudi bez Krista – pastira – ostaju sami, dok dosljedan vjernik kršćanin nije sam. Krist pastir nas zove po imenu, po onome što jesmo i mi samo trebamo njega zvati po imenu, po onome što on jest da bi se na taj način održalo neraskidivo zajedništvo, umjesto biti sam.
Objava slike pastira i ovčinjaka govori o neiscrpnom otajstvu Crkve – »Božjega naroda«. Poslani vječni Sin Božji koji se u vremenu utjelovio i postao čovjekom, svojom objavom okuplja spašeni Božji narod u zajedništvo crkve.
Tako je Crkva ovčinjak kome je Krist jedini i nužni ulaz – vrata. Crkva je stado kome je sam Bog, kako je unaprijed navijestio, pastir; njegove ovce stalno vodi na pašu i hrani sâm Krist, Dobri pastir i Poglavica pastira, koji je život svoj dao za ovce, između kojih poziva u pastirsku službu da budu uprisutnjena i posadašnjena djela spasenja otajstvom sakramenata. Valjanim sakramentima ulazi se u crkvu.
Onaj tko ulazi kroz njega, taj se spašava, tj. Krist je pastir spasitelj, on je mjera svih stvari u crkvi i nas samih i odnosa prema spasenju. Pustimo njemu da nas vodi svojom mjerom, božanskom mjerom koja nas jedina i može spasiti.
Molimo Boga da nam današnja objava u bogoslužju posvijesti dvije stvarnosti: Ulaziti kroz Krista – Vrata, tj kroz njegovo otajstvo spasenja u crkvu koja je Božji narod i biti s Kristom dobrim Pastirom u ovčinjaku spašenog Božjeg naroda. Biti ovca s Pastirom umjesto biti ovca bez Pastira.

Msgr. Nikola Imbrišak