Ići za Kristom

22.A kroz godinu
Ići za Kristom Spasiteljem

Radosna vijest objavljuje (Mt 16,21-27):
Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.
Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: “Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se ne smije dogoditi!”
Isus se okrene i reče Petru: “Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!”
Tada Isus reče svojim učenicima: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakome po djelima njegovim.”

Sveti Petar je neposredno prije Isusova upućivanja učenika kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne, Isusa prepoznao kao Spasitelja te dobio pohvalu kao nijedan drugi učenik. Isus mu je kazao: »Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju«, obećavši kako ju »vrata paklena neće nadvladati«. Udijelio mu je i službu u crkvi da ono što sveže na zemlji ostaje svezano i na nebesima. Petar ga »uze na stranu i poče odvraćati« od objave »da mnogo pretrpi« i »da bude ubijen«.

No, doživio je ono čemu se najmanje nadao. Isus ga tjera od sebe vrlo odrješitim riječima: »Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi!« Razlog takove Spasiteljeve prosudbe je jednostavan. Petru »nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko«. Time Isus objavljuje čovječanstvu da u njegovu spasiteljsku bit ulazi patnja, pa i smrt. On nije ovozemaljski Spasitelj. Prijelazom kroz patnju i smrt nastupit će uskrsnuće nebeskog života. Zato Isus nastavlja u istome duhu poučavati i odgajati »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom«, te kako ne koristi nikomu od ljudi »ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi«.

U tome je bit zemaljskog sukoba s Isusom. Muka i smrt za Spasitelja su samo prijelaz, a prema zemaljskim mjerilima propast. Spasitelj nudi »svijet koji dolazi«. Svijet koji dolazi od njega potiče nas vjernike da sve što činimo treba biti prema mjerilima nebeskog svijeta. Svaku svoju misao, riječ i djelo treba gledati u svjetlu onoga »što je volja Božja, što je dobro, Bogu milo, savršeno«. Tako se vrši pravo »bogoslužje« i prema tome se određuje pripadnost »Stijeni, Crkvi koju vrata paklena neće nadvladati«. Tko to ne vrši pripadat će »sotoni, zajednici u kojoj će biti plač i škrgut zubi«. Kršćanin neka izabere ići za Kristom Spasiteljem.

msgr. Nikola Imbrišak