Blaženi koji vjeruju

D7BBF8E3-B9BB-4AB3-8B25-21956D4542FF-4048-00000494FACF6C6Auskrsna A3
Uskrsli Isus objavljuje: »blaženi koji vjeruju«
Radosna vijest – Evanđelje objavljuje (Lk 24,13-35):
Istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima.
On ih upita: “Što to putem pretresate među sobom?”
Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: “Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?”
A on će: “Što to?”
Odgovore mu: “Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.”
A on će im: “O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?” Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu.
Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: “Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!” I uniđe da ostane s njima.
Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, blagoslovi Boga pa razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: “Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?”
U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima.
Oni im rekoše: “Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!”
Nato oni pripovijede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.

Lako je otići od Isusa Krista zavaravajući se mišlju da će nam negdje drugdje biti bolje. Kao da je moguće igdje postići spas izvan zajedništva s Bogom i ne živjeti po njegovoj volji.
Utješna je spoznaja da Bogu nitko nije nevažan. Isus, s puno ljubavi prilazi učenicima i pokazuje da mu je stalo do njih. Bogu nitko nije nebitan. Svaka osoba Božje je dijete i Bog se brine za nju. Bog želi njezino spasenje.
Zadivljujuća je strpljivost kojom nas Bog odgaja te doziva ili vraća sebi. Bog ne želi lomili našu volju, nego nas postupno odgaja da bismo ga sami spoznali i prihvatili.
Odgoj za spoznaju i prihvaćanje Isusa Nazarećanina, koji je Krist, ima dvije radnje. Prva od njih je poučavanje u vjeri. Isus je dvojicu svojih učenika poučio da shvate i spoznaju da je on onaj koji ima doći. Zato je bitno sustavno učiti o svojoj vjeri. Neprestano napredovati u spoznaji. Tomu služi Božja riječ, vjeronauk i nedjeljna propovijed. Znati podatke, osobe ili događaje. To su dvojica Isusovih učenika dobro naučili slušajući suputnika. Drugi dio posla je spoznaja ili prihvaćanje srcem i životom ono naučeno. Razumijevanjem se opredijeliti za ono što smo spoznali. Tomu služi bogoslužje i kateheza.
Ne spašavamo se samim znanjem i poznavanjem gradiva, nego življenjem prema Božjoj volji. Nemoguće je živjeti prema Božjoj volji ako ne znamo i ako nismo naučili što to znači i što Bog od nas traži. Bogoslužje i kateheza je potrebna i odraslima i roditeljima, budući da se Krist prvenstveno obraća odraslima i kršćanstvo valja živjeti zrelo i zauzeto. Tek kada odrasla osoba prihvaća i živi Kristovu poruku vidi se koliko je kršćanstvo sposobno mijenjati svijet i odnose među ljudima postaviti na drukčije i bolje temelje.
Činjenica odgoja za spoznaju i prihvaćanje Isusa Nazarećanina, koji je Krist – Spasitelj, prikazana nam je u objavi kada dvojica učenika prepoznaju Isusa u lomljenju kruha. Zato je, uz katehezu, neizostavno povezano sakramentalno otajstvo našega života.
Sama spoznaja malo znači ako sakramentima ne snažimo život i ne uprisutnimo ih u svoje ponašanje. Kršćanski odgoj za redovito sudjelovanje u sakramentima je nužan, na poseban način po sakramentima euharistije i ispovijedi.
Kršćani, koji upoznaju i spoznaju Isusa u bogoslužju, vjeronauku i katehezi, te žive sakramentalno zajedništvo s Bogom u zajednici vjernika, nužno postaju svjedoci koji će i drugima govoriti ono što su doživjeli. Prenosit će vjeru svjedočanski i s poštovanjem.

msgr. Nikola Imbrišak

Skip to content