Apostoli u lađi – objava Kristove Crkve

19.A kroz godinu
Apostoli u lađi – objava su Kristove Crkve

Radosna vijest objavljuje (Mt 14,22-33):
Pošto je nahranio mnoštvo, Isus odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam. Lađa se već mnogo stadija bila otisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar.
O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: “Utvara!” I od straha kriknuše.
Isus im odmah progovori: “Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!”
Petar prihvati i reče: “Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!”
A on mu reče: “Dođi!” I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: “Gospodine, spasi me!”
Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: “Malovjerni, zašto si posumnjao?” Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: “Uistinu, ti si Sin Božji!”

Evanđelje objavljuje ono što je slijedilo nakon čudesnog umnažanja kruha. Spasitelj je u predvečerje nahranio mnoštvo, te poziva učenike da uđu u lađu i plove prijeko. I kod ove mise, kao i kod svake u kojoj sudjelujemo, svjesni smo što se sve zbiva s kruhom koji nam je Spasitelj pripravio i pozvao nas na blagovanje njegova Tijela koje se za nas predaje. Svjesni smo svoje pripadnosti Crkvi, zajednici okupljenoj u istoj vjeri, koja se sastaje u dan uskrsnuća Gospodina Isusa Krista.

Nakon sudjelovanja u nedjeljnom misnom zajedništvu s uskrslim Spasiteljem zajednica vjernika svjesna je primljenog poslanja kako kršćanski živjeti u svakidašnjici. Kao što su apostoli čuli da ih Spasitelj sili ući zajedno u jednu lađu i poći prijeko na drugu obalu, jednako tako smo i mi, okupljeni kršćani, nakon nedjeljne mise od Spasitelja upućeni, u jednoj Kristovoj Crkvi poći u svijet ovoga vremena i kršćanski se uprisutniti.

Kao što su apostoli te noći na moru imali protivan vjetar i valove, tako je i nama živjeti kršćanski svjesno i savjesno u Kristovoj Crkvi unatoč protivštinama, suprotstavljanjima, nerazumijevanjima svijeta u svijetu. Na svaki krik prestrašenih od apostolskih vremena pa nadalje Spasitelj ima jedinu objavu: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« Što su apostoli doživjeli i čuli te noći na moru, ostaje trajni polog vjere kako nas Božja riječ usmjerava i vodi. Spasiteljevu pouku ohrabrenja trebamo znati, biti je svjesni, biti joj vjerni i ne zaboraviti je.

Plašiti se i strašiti istinito živjeti kršćanski, po Evanđelju, po Božjim zapovijedima, u savjesnom slavljenju sakramenata, ili živjeti samo po svojoj samovolji, Spasitelj svakomu, kao i apostolu Petru izriče prosudbu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« I ova Spasiteljeva prosudba odgaja nas i potiče: vjerovati Sinu Božjemu, uistinu mu vjerovati.

msgr. Nikola Imbrišak