Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati

uskrsna A6
Spasitelj uči: »Ako me ljubite zapovijedi ćete moje čuvati.«
Radosna vijest – Evanđelje objavljuje (Iv 14,15-21):
Reče Isus svojim učenicima: “Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.”

1. Zapovijedi pripadaju Objavi Božjoj, i u isto nas vrijeme uče pravoj ljudskoj čovječnosti. Ističu bitne dužnosti, te neizravno, i osnovna prava povezana s naravi ljudske osobe. Zapovijedi su povlašteni izričaj »naravnog zakona«: Od početka je Bog u srce ljudi usadio naredbe naravnog zakona. Onda nam ih opet dozvao u pamet objavljujući Deset zapovijedi Božjih.
I čovječanstvu treba ta objava zapovijedi jer ih je Bog urezao u srce ljudskog bića. Spasitelj ih vezuje uz uvjet »ako me ljubite«. Kad vjerujemo u Isusa Krista, kad imamo dijela u njegovim otajstvima, sakramentima, On sam dolazi da u nama ljubi svog Oca i svoje sestre i braću, našeg Oca i našu sestre i braću. Spasitelj je živo i nutarnje pravilo našeg ponašanja. »Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio«.
2. Spasitelj uz uvjetovani zahtjev nama, daje svoju obvezu sebi: »ja ću moliti Oca«. Krist je i molitvom okrenut prema Ocu. Molitva je velik prolaz do vjere. Tko moli, više ne živi od sebe, za sebe i svojom vlastitom snagom. Zna da postoji Bog kojemu se može obratiti. Vjernik se moli, sve više i više povjeravajući se Bogu. Već sada traži vezu s onim kojega će jednoga dana gledati licem u lice. Kršćanskom životu pripada nastojanje oko svakodnevne molitve. Ne može se naučiti moliti kako se uči neka tehnika. Molitva je dar koji se prima moleći.
Učiti se moliti od Isusa znači ući u njegovo bezgranično povjerenje, usuglasiti se s njegovom molitvom i dopustiti da on, korak po korak, vodi k Ocu. Učenici, koji su živjeli u zajedništvu s Isusom, učili su moliti slušajući i oponašajući Isusa, čiji je sav život bio molitva. Poput njega morali su bdjeti, boriti se za čisto srce, sve dati za dolazak kraljevstva Božjega, oprostiti neprijateljima, odvažno Bogu vjerovati i ljubav prema njemu staviti iznad svega. Isus je svoje učenike pozvao da po primjeru njegova predanja Bogu, Svemogućemu, govore: ” Oče naš.” Kada u Isusovu duhu molimo, posebno Očenaš, idemo Isusovim stopama i možemo biti sigurni da nepogrješivo stižemo srcu Očevu.
Nakon obveze: »ja ću moliti Oca« slijedi obećanje: »i on će vam dati Duha Istine«. Da je Bog istina, znamo na temelju potpune Isusove vjerodostojnosti. To svatko može isprobati i iskusiti, ako se njemu prepusti. Kada Bog ne bi bio “istinit”, razum i vjera ne bi se mogli razumijevati. Razumijevanje je moguće jer je Bog istina i jer je istina božanska. Gdje nema istine nema razumijevanja.
Unesimo u kršćanski život: »Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati Duha Istine.«

msgr. Nikola Imbrišak