Život nije u onome što posjeduješ

Greedy2Nedjelja kroz godinu 18. C
Spasitelj poučava – život nije u onom što posjeduješ!

Pohlepa ili nezasitnost je jedna od velikih prijestupa i ostaje jedna od najvećih napasti ljudskom poštenju i pravednosti. Prispodobom iz evanđelja Spasitelj nastoji da se vjernik ponaša drukčije od onog bogatog posjednika kojemu zemlja bogato urodi. Nije ništa loše brinuti se i planirati da se dobije obilan urod, ali je presudno razmišljanje o obilnom urodu. Spasitelju je bitno u svim planovima, brigama za budućnost, ne zaboraviti bližnjega. Dijeliti vlastito s drugima. Bitno je također sve svoje planove i brige izložiti Božjemu pogledu. Misliti na Boga, biti usklađen s njim, to je pravi put do stava: »bogatiti se u Bogu«.

Biblijska riječ ispraznost ostavljaju u nama osjećaj nesigurnosti, pitanja o naporima koje ulažemo, o vrijednostima za koje se zalažemo. Daje dojam da čvrsto tlo na koje se oslanjamo i nije tako čvrsto, što za sobom može ostaviti dojam uzaludnosti u životu ovozemaljskom, uvlačeći dušu u tjeskobu, pa čemu napor i trud?

Za dubok susret s Bogom potrebno je proći kroz iskustvo koje prijeti ništavilom, potreban je susret sa smrću. Iskušenje nastaje onda kada ne vidimo Božju prisutnost; kada nam se zamagli pogled na objavljenu životnu istinu Kristova dolaska na svijet, njegova trpljenja, smrti i uskrsnuća. Ljudskom pogledu nije potreban privid. Srcu nije potrebna lažna sigurnost.

Božja riječ ne govori o tome da bi se svijet i materijalna dobra obescijenila, nego da se za njih ne vežemo, da im ne pridajemo vrijednost koja bi natkrilila vječnost. Trebamo si ponavljati jasne istine da novac nije sve; da uspjeh nije sve; da moć nije sve; da je toliko toga suvišno. Potrebno je ponavljati iz Biblije, da Bog, koji jest sve, ne bude sustanar s ispraznošću, s prolaskom vjetra, s nepostojanošću, sa zrncima prašine u letu…

I u naše su vrijeme ljudi su okruženi svime bez duše i smisla, pa čak i ljudima, ali bez svijesti o ljudskosti, jer smo se ogradili stvarima da Bog ne može prići. Mi kršćani znamo da je posljednja riječ Krista uskrsloga. Preporođeni kršćani izranjaju iz ispraznosti grijeha u Božju puninu zahvaljujući uskrsnuću koje je dokinulo privid vladavine smrti. Spasitelj je prihvatio smrt. Njegova smrt nije potvrda ni uzvisivanje ništavila, već nijekanje ispraznosti, jer nam dopušta ući u otajstvo u kojemu shvaćamo da se naša stvorenost ne može svesti na umiranje, nego na život po onome koji nas je ljubio. Suprotnost čovjeku koga Biblija zove ludim, bezumnim, nije obrazovan, učen čovjek, već osoba koja se usudi prihvatiti Boga, Kristov križ, prihvatiti nebesko umjesto se navezati na zemaljsko. Puninu radosti, ispražnjenu od ispraznosti, nalazimo upravo u daru, onom najizvrsnijem – u euharistiji, u Tijelu koje se predaje.

O ovome Radosna vijest glasi (Lk 12,13-21):
Netko iz mnoštva reče Isusu: “Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.”
Nato mu on reče: “Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?” I dometnu im: “Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.”
Kaza im i prispodobu: “Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’
I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’
Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.”

msgr. Nikola Imbrišak

Skip to content