Vlč. Marko Gregić zaređen za đakona

U subotu 8. listopada u crkvi sv. Romualda i Svih Svetih na Kozali riječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Ivan Devčić za đakona je zaredio Marka Gregića.
Na početku propovijedi vlč. Gregiću je kazao kako se ovim svetim ređenjem uvrštava u nepregledan niz đakona, od kojih su mnogi proglašeni svetima, bilo zbog savjesna izvršavanja svojih vjerničkih i đakonskih dužnosti, bilo zbog toga što su se okrunili palmom mučeništva. Također, prvi Isusov sljedbenik, koji je žrtvovao svoj život svjedočeći za njega, bio je upravo đakon Stjepan, kojega Crkva zbog toga naziva „prvovjenčanim“, jer se prvi ovjenčao krunom mučeništva. Njega su slijedili mnogi drugi đakoni u prvim kršćanskim vremenima poput sv. Dimitrija, đakona srijemskog biskupa Ireneja čiji blagdan se slavi 8. listopada. Nadbiskup je okupljene upoznao sa životom i mučeništvom sv. Dimitrija kazavši da je živio nedaleko Gorjana, rodnoga kraja vlč. Marka Gregića gdje je podnio i mučeništvo. Mislim da ga zbog svega toga trebaš uzeti za uzor kako se služi Kristu i Crkvi, i kao zagovornika kojemu ćeš se utjecati za pomoć kad Te pritisne breme službe koja Ti se danas povjerava, poručio je propovjednik.
Govoreći o službi đakona koja je uvedena kao pomoć apostolskoj, odnosno biskupskoj službi, istaknuo je kako apostoli i đakoni imaju dužnost moliti, tj. biti u kontaktu s Bogom i slušati njegovu riječ te je naviještati ljudima, a to znači biti u kontaktu i s njima, kako bi im omogućili razumjeti i prihvatiti Božju poruku. Isto tako, jedni i drugi imaju dužnost brinuti se i za siromahe i sve druge potrebite unutar kršćanske zajednice. Razlika je samo u prioritetu, jer jednima je prvotna dužnost moliti i naviještati Božju riječ, a drugima „služiti kod stolova“. Ali to što imaju različite prioritete ne znači da ih ne obvezuje i ono drugo, apostole briga o vremenitim potrebama zajednice, a đakone njegovanje molitve i naviještanje. Cijela povijest Crkve potvrđuje da je to tako. Naime, u svim su vremenskim razdobljima biskupi vodili brigu ne samo o duhovnoj nego i o tjelesnoj i materijalnoj dimenziji kršćanske zajednice, kao što su i đakoni skrbili ne samo o njezinim materijalnim nego i duhovnim potrebama. Svaka jednostranost u tom pogledu nije u skladu s Božjom voljom, poručio je nadbiskup.
„U takvom zauzimanju za čovjeka i njegove tjelesne i duhovne potrebe mnogi biskupi, svećenici i đakoni, kao i mnogi redovnici, redovnice i vjernici laici slijedili su u potpunosti Isusa, žrtvujući često i svoj život kako bi pomogli i spasili barem neke. Najnoviji nam je primjer za to Majka Terezija, koja je nedavno proglašena svetom, a svoj je život posvetila siromasima i bijednima u Indiji. Sjetimo se i kod nas malo spominjanog sv. Damjana de Veustera, koji je živio u 19. st., a nazvan je apostolom gubavaca. On se kao misionar dragovoljno javio da pođe na otok Molokaj u Oceaniji i da ondje živi i djeluje među gubavcima, koji su na tom otoku bili izolirani i prepušteni sami sebi. Sv. Damjan je s njima živio, radio, od njih se zarazio i kod njih umro, nasljedujući doslovno Gospodina koji, kako smo čuli, o sebi kaže da nije među nas došao da bude služen ‘nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge’.“ Nadbiskup je ređenika potaknuo da danas kao đakon, a sutra i kao svećenik, takve Isusove učenike za uzor, kako bi Gospodin i po djelovanju i životu vlč. Gregića mogao i danas mnoge izgubljene, napuštene i zapuštene izvesti na put spasenja.
Po završetku misnoga slavlja nadbiskup je čestitajući ređeniku kazao kako je nakon očeve smrti vlč. Gregić preuzeo brigu oko svoje obitelji. To je bio znak da netko tko se dobro zna brinuti o obitelji, to će isto znati i s povjerenim mu Božjim narodom. Mons. dr. Devčić zahvalio je svima koji su vlč. Gregića pratili na njegovom putu, posebno njegovoj obitelji i župljanima Gorjana od kuda je ređenik, kazavši kako su obitelji i župe mjesta gdje se duhovna zvanja rađaju i odgajaju. Čestitku ređeniku uputio je župnik Kozale vlč. Mario Gerić, dok su ispred župne zajednice prigodan dar i čestitku uputila djeca župe. Zahvalnu riječ svima koji su ga pratili na njegovom putu do đakonskog ređenja na kraju je uputio i vlč. Gregić.
Vlč. Marko Gregić rođen je 4. rujna 1992. godine u Đakovu, a u riječko sjemenište ušao je 2011. godine kada je započeo i studij teologije kojega je uspješno završio ove godine.