Vjerni budimo

Dragi čitatelju, s današnjom nedjeljom Muke Gospodnje ulazimo u Veliki tjedan. Sjećamo se Isusova mesijanskog ulaska u Jeruzalem. Oduševljeno mnoštvo klicalo je našem Gospodinu, mahajući palminim granama, izražavajući javno Isusu potporu i ljubav. Pa opet, nije prošlo mnogo vremena nailazimo na potpuno drugačiju situaciju. Isus, nevin u potpunosti, janje Božje, Sin Oca, Prvi i Posljednji, Gospodin, biva osuđen na smrt raspinjanjem, dok ljudi izabraše slobodu i život – teškom zlikovcu Barabi. Mnogo bi mogli pisati i govoriti nad ovom istinom. Koji su razlozi u dubini naše nutrine da i mi toliko puta radije izaberemo barabe ovoga svijeta namjesto da slijedimo istinu našeg Spasitelja? Koji su razlozi da unatoč tome što prepoznajemo Učitelja, toliko puta poput Pilata operemo svoje ruke ne želeći se staviti u situaciju zamjeranja ikome ako to uključuje svjedočenje vjernosti svojem Bogu i svojoj Crkvi.

U današnjem Lukinom evanđelju čitamo o toliko snažnih događaja, Riječ Božja nam govori o događajima prije same muke Isusove, o kalvariji i raspeću.

Dragi vjernici, neka nam ovaj tjedan bude tjedan intezivne molitve. Promišljanja Isusove muke, svega onoga što je Spasitelj prolazio za nas grešne ljude i što je dopustio da mu učine samo radi toga jer nas toliko ljubi, da je život svoj za nas htio položiti, naše grijehe da otkupi, nas da sačuva od vječne raspadljivosti.

Isus je svojim učenicima preporučio moliti kako ne bi pali u napast. Držimo se i mi danas tog savjeta našeg Spasitelja. Redovno molimo Boga da nam da snage biti vjernima.