Udomitelj ne prima plaću, on prima bogatstvo

U povodu polovice molitvene jesenske kampanje “40 dana za život”, organizatori riječke pro-life inicijative u srijedu 19. listopada u Velikoj dvorani Nadbiskupskog ordinarijata u Rijeci organizirali su tribinu: Posvajanje i udomljavanje. O temi su govorile vjeroučiteljica i udomiteljica Ines Turković te predsjednica Udruge za udomljavanje i “Damdom” u Rijeci i udomiteljica Claudia Juranić Klarić. Večer je moderirala koordinatorica riječke inicijative Ana Marija Antunović.

Udruga „Damdom“ osnovana je 25. studenog 2010. i danas broj trideset članova, rekla je Juranić Klarić dodavši kako 40 udomitelja skrbi za oko 55 djece. Ciljevi udruge su: promocija kvalitetnog urbanog roditeljstva, prevladavanje administrativnih prepreka, organizacija potpore roditeljima uz stručnu pomoć te potpora djeci koja završavaju školovanje i izlaze iz sustava skrbi. Udomitelji u Primorsko-goranskoj županiji mahom su visokoobrazovani ljudi što ide na dobrobit djeteta i njegovog intelektualnog razvoja. Također, Primorsko-goranska županija jedina ima supervizora što omogućava kvalitetno pripremanje budućih udomitelja kao i praćenje udomitelja. Juranić Klarić je u nastavku kazala kako su udomitelji osobe svih vjeroispovijesti i kako udomitelj može biti svatko, ali i malo tko. To je pojasnila kako nije svatko u stanju dati sebe za dobrobit drugog čovjeka bez da zna da će mu se išta vratiti.

Udomiteljstvo je prihvaćanje djeteta i odbacivanje svih predrasuda koja su etiketirana tom djetetu zbog njegovih roditelja ili života u Domu. Također, važno je steći povjerenje djeteta, ali i dijete mora zadobiti povjerenje udomitelja. To je dugotrajan proces i dijete mora u toplini drugog doma osjetiti da mu udomitelji žele dobro. Osim toga, naš život djetetu kojega se udomi mora biti primjer kvalitetnog obiteljskog života. Djeca iz Domova često nisu imala priliku svjedočiti pravom obiteljskom životu, upozorila je Juranić Klarić dodavši kako je na udomiteljima velika odgovornost prenijeti stvarni obiteljski život i biti primjer tom djetetu. Na kraju, istaknula je važnost edukacije. Većina djece koja se udome zanemarena su i da bi se kvalitetno dijete pratilo i pomoglo u obrazovanju, važno je da i udomitelji budu obrazovani. Kao dobar primjer navela je kako su u Primorsko-goranskoj županiji skoro 50% udomitelja visoke stručne spreme što dodatno olakšava kvalitetno praćenje djeteta u njegovom obrazovnom procesu.

Prosječna dob udomitelja je 49 godina i najveći broj udomitelja imaju svoju biološku djecu. Zaključujući predavanje istaknula je kako roditelji mališana koji se udomljavaju nisu ‘monstrumi’ nego duboko nesretni ljudi. Većina njih u djetinjstvu su bili zanemareni i zbog toga ih je njihov životni put odveo u alkoholizam, ovisnost ili kriminal. Takve osobe ne smijemo osuđivati, nego pomoći im, istaknula je Juranić Klarić. Na kraju je poručila da udomitelj ne prima plaću, on prima bogatstvo.

Svoje iskustvo udomiteljstva s okupljenima je podijelila vjeroučiteljica Nives Turković. Kazala je kako je planirala udomiti jednu curicu, no udomila je troje mališana. Na udomiteljstvo se odlučila jer ju je smetala indiferentnost struktura te da pravi poticaj pomoći bližnjemu mora doći od čovjeka. Također, učinila je to za dobrobit drugoga i svakodnevno molila. Mi, vjernici trebali bi više brinuti o nemoćnima. Možemo se diviti Majci Terezi, ali i mi trebamo težiti za svetošću. Trebamo raditi na tome da imamo zdrave obitelji koje žele biti udomitelji, poručila je na kraju Ines Turković.