Trebamo slušati Božji glas u svome srcu
Kategorija:
Vijesti

asunta1Održana preduskrsna duhovna obnova za mlade i studente

U organizaciji Vijeća za mlade i Povjerenstva za sveučilišni pastoral Riječke nadbiskupije u četvrtak, 17. ožujka u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rijeci održana je preduskrsna duhovna obnova za mlade i studente. Duhovnu obnovu predvodio je povjerenik za mlade Zagrebačke nadbiskupije, vlč. Ivan Valentić, a glazbeno animirao bend Assunta. Tema obnove bila je: „Milosrdan otac“.
Duhovna obnova obuhvaćala je nagovor, svetu misu, svjedočanstvo i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Također mladi su se imali mogućnost za sakrament ispovijedi.
Na početku duhovne obnove mnogobrojne mlade okupljene u riječkoj Assunti pozdravio je povjerenik za mlade i sveučilišni pastoral vlč. Velimir Martinović. Zahvalio im je na ustrajnosti u dolaženju na pripremne susrete za Nacionalni susret mladih koji će se u travnju održati na Trsatu. Poručio je da svi tu večer stanu pred Gospodina i osjete što žele od Njega, da ga zamole za pomoć da budemo istinski vjernici jer svi želimo rasti u vjeri i ljubavi. „Neka ovo bude duhovna obnova za ovaj grad, da svi osjetimo Božju ljubav i Božje milosrđe.“ Potom je predstavio i pozdravio goste vlč. Ivana koji je predvodio duhovnu obnovu i gošću, Simonu Ištvanović koja je na kraju mise iznijela svjedočanstvo svoje vjere.
U nagovoru vlč. Valentić se osvrnuo na priču o milosrdnom ocu. Rekao je kako ta priča nikako ne može dosaditi te da uvijek možemo spoznati nešto novo čitajući je. Također, trebamo otići promijenjeni nakon duhovne obnove. “Kako pristupamo prema grešnicima, upiremo li prstom u njih? Svi mi želimo reći onima koji griješe da to nije dobro, ali kako im to govorimo. Govorimo im na krivi način, ponašamo se prema njima drugačije – nikako kao Isus. Upitajmo se kako se osjećaju ljudi koji griješe. Odbacujemo li ih? Vidimo iz ove priče da je mlađi sin dobio sve što mu pripada; to je potratio, živio je nemoralno, shvatio je da je pogriješio i vraća se ocu i opet dobiva sve natrag. On svom ocu govori da mu je teško, da ne može zadovoljiti njegove potrebe, da otac traži nešto što ga opterećuje. U ovoj priči je zanimljiva i reakcija oca. On nije poput naših roditelja da se buni i da nam prigovara, već samo odgovara riječju ‘Dobro!’. Sin ide uživati; u alkoholu, bludništvu, razbacivanju i na kraju živi među svinjama. Zamislite, čovjek među svinjama. I takav, grešan, odluči se vratiti svome ocu. Dolazi pred njega i moli ga da ga primi. Otac mu oprašta i prima ga natrag dajući mu sve. Tu dolazimo do drugoga sina u čijoj se slici možemo svi pronaći.”
asunta2U nastavku je spomenuo termin ‘kiseli vjernik’– vjernik kojemu je sve teško, koji redovito kasni na misu, koji gleda na sat ako misa duže traje i ne shvaća zašto je tamo. Roditelji svoju djecu uvijek pokušavaju sačuvati od neprilika, tako i Bog nas pokušava zaštiti. T u se javlja problem jer mi Boga ne gledamo kao Oca, već kao vladara, upozorio je vlč. Valentić. “Susreli smo se sigurno u životu s ljudima koji našu vjeru poznaju bolje od nas, ali bez obzira na to oni Isusa ne poznaju. Isus od nas ne traži da se pravimo sveti već da priznamo i prihvatimo da smo slabi i grešni i da budemo jednostavni.” Osvrnuo se i na mnoge vjernike koji samo idu po duhovnim obnovama. To je lijepo, ali nije dobro jer je to znak da bježimo od problema. Isus nam poručuje da živimo u odnosu s drugima i to trebamo prihvatiti. Budi tamo gdje jesi i gdje te Gospodin stavio, poručio je.
U propovijedi tijekom misnog slavlja vlč. Valentić kazao je kako je Isus govorio na način – ne da nam se svidi, da govori riječi koje će biti ugodne uhu, nego donosi istinu. Istina koliko god može biti neugodna, ponekad je bolja nego lijepa i ugodna laž. Vidimo da Isus nikada ne odgovara Židovima na način kako oni to žele, već uvijek vrti neku priču i govori da su sinovi svoga Oca. Razumije da oni ne žive kao što je živio Abraham, da oni nisu Božja djeca već da su djeca svijeta ,djeca su svoje inteligencije i vremena koje ih je zarobilo i ne da im preživjeti. U čemu se Abraham razlikuje? Zašto je on otac svoga naroda? Zato što postoji jedna Riječ koju je Abraham poslušao. Isus kaže na početku evanđelja da „ako tko očuva moju riječ neće vidjeti smrti dovijeka“ i Abraham je to razumio. Mi se Abrahama i danas spominjemo, a davno je umro i živio. On i danas živi na neki način. Mi danas govorimo o jednoj ženi, jednostavnoj, maloj, koju kad si vidio nisi mogao vidjeti neku izvanjsku ljepotu, ali koja je živjela Isusovu riječ, a to je Majka Terzija. Ona je imala njegovu riječ u sebi i ona živi danas, poručio je propovjednik.
Dodao je kako je Abraham čuo jednu Riječ. “Što je ta Riječ? Zašto je ona važna? Ta Riječ govori o Božjem pozivu u čovjeku. Postoji Riječ koju je Bog svima uputio. I meni je Bog uputio jednu Riječ. Ja sam točno pred mladu misu znao koje ću uzeti geslo iako nisam znao zašto mi to toliko znači, ali mi je bilo na srcu. Geslo mi je bilo „Učinit ću vas ribarima ljudi.“ Kasnije sam shvatio. Bog mi je poručio da budem ribarima ljudi, kako ja trebam Isusovom riječimadruge privlačiti Bogu. Svatko od nas ima jednu riječ. Ovime vas želim potaknuti da razmislite što vi želite u svome životu, koji je tvoj sljedeći korak. Kako ćemo znati da smo na pravom putu? To ćemo samo ako budemo imali Božju riječ u svome srcu. Bog nam je jednom sigurno progovorio, po maloj stvari . Zašto je važno imati tu riječ? Dolaze nam trenuci u životu kad nam je teško, kad nije jednostavno, ali tada si trebamo posvijestiti tu Riječ. Ljudi koji nisu spremni poslušati Božji glas idu svojim putem. Trebamo slušati Božji glas, slušati ga u svakodnevici.”
simonaNa kraju mise, Simona Ištvanović mladima je iznijela svoje svjedočanstvo vjere i svom putu obraćenja. “Živjela sam svakako, samo ne s Bogom. Život mi je bila jedna velika propast – mediji su pisali svašta o meni, optuživali su me, ali zahvaljujući upravo svom bivšem supružniku i fra Zvjezdanu Liniću ja sam se obratila. Željela sam Isusa koji će mi dati novi život. Bogu se treba doći čista srca, On nas poziva na slobodu.” U nastavku je kazala kako se prvi put nakon krizme ispovjedila s dvadeset i sedam godina. Išla je na duhovnu obnovu što joj je u to vrijeme bilo novo iskustvo i u čudu je gledala druge kako su pjevali i slavili Isusa. Isus je promijenio njezino srce. Sve ono što je donijela sa sobom u srcu, sve pogreške, sve grijehe… sve je to ostavila na životnoj ispovijedi i krenula u novi život – život s Isusom Kristom. Nakon obraćenja imala je puno problema i napada od strane bližnjih osoba. Obitelj se okrenula protiv nje, drugi su zvali socijalne radnike i govorili da za moje dijete nije dobro da ide sa mnom svakodnevno na svetu misu. Predala je sve to u Božje ruke i rekla ako je Božja volja, neka joj učine što hoće, kazala je. ” Naš Bog je milosrdan. Naučio nas je da ljubimo i da ne osuđujemo. Mladima je proučila da što više idu na svete mise i neka im Isus uvijek bude na prvom mjestu.”
Nakon svjedočanstva vlč. Velimir se zahvalio mladima i gostima koji su došli na duhovnu obnovu te vlč. Valentiću i Simoni uručio poklone. Duhovna obnova je zaključena klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom kojeg je predvodio vlč. Valentić, a večer je zaključena druženjem mladih u prostorijama crkve. (A.M.A.)

foto: Miroslav Radić

Skip to content