Tko ne nosi svoj križ, ne može biti moj učenik

Nedjelja kroz godinu 23. C
»Tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!«
Nakon što je Spasitelj u jednoj kući poukom odgajao uzvanike prvo kako prevladati težnju ‘zasjesti na prvo mjesto’, dakle uputiti ih u ono što ne bi trebalo činiti, te drugo daje pozitivan savjet pozivatelju neka poziva bez interesa, dakle upućuje kako valja činiti, slijedi zgoda da je sa Spasiteljem putovalo silno mnoštvo. Prigoda je poučavati mnoštvo nizom uputa o nasljedovanju, kako slijediti Isusa. Triput ponavlja da onaj koji ne prihvaća savjete o nasljedovanju, savjete o spasenju »ne može biti Isusov učenik«.

Iz današnjeg evanđelja: uputa prva se odnosi na obiteljske veze. Svojim pozivom Spasitelj predlaže onima koji ga namjeravaju slijediti da na ljestvici vrijednosti ne budu najdraži, najbliži članovi obitelji, nego Spasitelj. Tko je od Bog pozvan slijediti ga mora biti spreman odreći se osjećaja prema najdražima. Osjećaji ovozemaljski i osobni interesi moraju biti podređeni spasonosnim zahtjevima kraljevstva. Kraljevstvo Božje je najviša vrijednost na temelju koje se procjenjuju, tumače i žive sve ostale vrijednosti.

Druga uputa odnosi se na križ i vlastiti život. Ići za Isusom upućuje na potpuni i trajan život koji ne završava smrću jednom zauvijek, već podrazumijeva svijest i stav koji se proteže kroz ponašanje cijelog života. Isus će nositi križ i biti Otkupitelj svima koji će ići za njim sa sviješću otkupljenja nošenjem križa, ne odbacivanja.

Treća uputa odnosi se biti spreman odreći se osjećaja prema svemu što posjedujem. Što mi je vrjednije: Božja pouka, biti od Boga poučen, biti Božji učenik, ili posjedovati predmete, stvari, odnose koji su mi vrjedniji od Boga. Odricanje od materijalnih dobara kao i nošenje križa života upućuje na napor koji se ne ostvaruje odjednom, nego iz dana u dan.
Spasitelj je prihvatio križ radi našega spasenja. Njegovo umiranje na križu nije bio promašaj, nije bilo uzaludno, ono je spasonosno. … Tko nosi križ zajedno s drugima rijetko će nešto izgubiti, a vrlo često puno dobiti. Tko bježi od križa Kristova, komu križ nije škola za život, u opasnosti je da izgubi najvrjednije u životu. (Krätzl)

Početak svake nove školske godine kršćanskoj djeci i njihovim roditeljima pomaže Krist Spasitelj koji je Učitelj spasenja. Slijedili su ga mnogi i zvali ga Učiteljem. Slušali su njegove riječi, prispodobe i upute. Bili su svjesni da je njegov nauk nebeski, spasonosan. Od Krista Učitelja imamo kršćanski nauk i vjeronauk. Kristov nauk nas čini kršćanskim učenicima. Primimo Spasiteljeve upute i pouke. Slijedimo ih redovito tijekom čitave školske godine.

O ovome Radosna vijest glasi (Lk 14, 25-33):
S Isusom je je zajedno putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im:
“Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!
I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!”
“Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi – pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: ‘Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!’
Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti može li s deset tisuća presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir.”
“Tako dakle nijedan od vas koji se ne odreče svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.”

msgr. Nikola Imbrišak