Svetkovina Gospe Trsatske

10. svibnja 2016.

Draga braćo i sestre, dragi Marijini štovatelji!

1.     Slavimo blagdan Gospe Trsatske u Godini obitelji u našoj nadbiskupiji. Na to posebno podsjećam jer je ovo naše trsatsko svetište duhovno povezano s Nazaretom, tj. sa svetom Nazaretskom obitelji Isusa, Marije i Josipa. Prema pobožnoj tradiciji, anđeli su kućicu Nazaretske obitelji iz Nazareta donijeli na Trsat, a zatim je odavle, nakon nekog vremena, odnijeli u Loreto. Zbog toga su Trsat i Loreto posebno povezani, čega smo se rado sjetili u uskrsnom tjednu ove godine, na kraju našeg nadbiskupijskog hodočašća u Godini milosrđa. Loreto je bilo završna destinacija našeg hodočašća i tu smo, u duhovnoj povezanosti s našim Trstom, zahvalili Majci Božjoj za sve milosti i darove koje smo tijekom hodočašća primili, preporučivši joj posebno naše obitelji, ali i cijeli našu Crkvu i domovinu.

2.     Nazaret je mjesto gdje je Marija rođena, gdje je fizički i duhovno odrastala pod budnim okom svojih roditelja Ane i Joakima, kao i ostale rodbine. Svi oni su, zajedno s cijelim židovskim narodom, očekivali od Boga obećanog Spasitelja, koji će osloboditi Izraela od njegovih neprijatelja i uspostaviti novo Davidovo kraljevstvo, koje će uvijeke trajati. U toj vjeri i nadi i Marija je bila odgojena, ne sluteći, dakako, da će na poseban način biti uključena u ostvarenje te nade,utemeljene na Božjim obećanjima. A kako bi i mogla slutiti da bi ona, skromna siromašna seoska djevojka, mogla u ostvarivanju tako velikog plana imati neku ulogu. Zato jedva možemo zamisliti koliko je bilo njezino iznenađenje, da ne kažem zaprepaštenje, kada je čula anđelove riječi: „Ne boj se; Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja“ (Lk 1, 30-33).

3.     Sv. Bernard, veliki Marijin štovatelj, nazvan i „marijanskim naučiteljem“, u jednoj svojoj homiliji govori kako sve stvoreno nestrpljivo i sa zebnjom očekuje Marijin odgovor na Božji poziv, koji joj je Bog po anđelu uputio. U svetom zanosu Bernard ju u ime cijelog ljudskog roda i sveg stvorenja ohrabruje da prihvati Božju ponudu: „Djevice, čula si da ćeš začeti i roditi Sina, čula si da to neće biti po čovjeku, nego po Duhu Svetomu. Anđeo očekuje odgovor. Vrijeme je naime da se vrati Bogu koji ga je poslao. Očekujemo, Gospo, riječ smilovanja i mi, koje jadno pritište osuda. A eto tebi se pruža cijena spasenja našega: ako pristaneš, odmah ćemo biti oslobođeni. Po vječnoj Božjoj Riječi svi smo nastali, a evo umiremo. Trebalo bi da nas tvoj kratki odgovor ojača i tako da se vratimo u život. Djevice blažena, to te smjerno moli rasplakani Adam, s bijednom svojom djecom izagnanik iz raja, to isto Abraham i David. To željno traže ostali sveti oci, tvoji naime pređi, jer i oni borave u kraju smrtne sjene. To cijeli svijet očekuje prostrt pred tvojim koljenima.“

4.     Kako smo čuli, Marija je u Nazaretu na Božji poziv dala odgovor koji su, kako sv. Bernard s pravom ističe, svi s nestrpljenjem očekivali, odgovor koji je otvorio vrata spasenja svoj Adamovoj djeci iz raja izagnanoj. Zato je Nazaret važno mjesto u povijesti našeg spasenja, jer se upravo u njemu počelo ostvarivati ono što je Bog, nakon njihova grijeha, našim praroditeljima obećao i što je zatim tijekom dugih vjekova u izabranom narodu pripremao. Marijin odgovor: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ (Lk 1, 38), značio je početak ostvarivanja tog Božjeg nauma. Promotrimo li pak pažljivije taj odgovor, uočit ćemo kako u njemu nema ni traga oholosti ili umišljenosti, naprotiv, Marija je svjesna da svoje izabranje nije ničim zaslužila, da je to čista milost Božja. Zato sama sebe naziva „službenicom Gospodnjom“, tj. onom koja, kao svaka druga vrijedna sluškinja, sluša i izvršava što njezin Gospodar od nje očekuje. Slično se ponaša i prilikom posjeta Elizabeti, koji se dogodio nakon anđelova navještenja. Dok joj Elizabeta kliče: „Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina“ (Lk 1, 45), Marija veliča onoga koji je pogledao na neznatnost svoje službenice (Lk 1, 46-48). Po tome se Marija razlikuje od Eve, koja nije htjela slušati Boga. Zato u Mariji prepoznajemo onu ženu čiji je dolazak Bog obećao nakon grijeha prvih ljudi, ženu čiji će potomka zmiji, simbolu đavla i njegovih sila, satrti glavu. Dok prvi Adam i prva Eva otkazuju Bogu, svome Stvoritelju poslušnost, Marija na Božji poziv odgovara: „Evo službenice Gospodnje“, a njezin potomak Isus: „Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti njegovo djelo“ (Iv 4, 34). Možemo reći: Ako su oholost i neposluh prvog Adama i prve Eve čovjeka  izagnali iz raja, poniznost i poslušnost novog Adama, tj. Krista, i nove Eve, tj. Marije, njegove majke, vraćaju ga natrag. S Marijinim „evo službenice Gospodnje“ Bog u Nazaretu počinje ostvarivati naše spasenje.

5.     Ako si, braćo i sestre, pokušamo zamisliti Marijin život u Nazaretu, što ćemo otkriti? Vjerojatno nitko, osim nje i njezinog zaručnika Josipa, nije znao o njezinu izabranju, o tome kako je začeto dijete koje je pod srcem nosila i tko je u stvari onaj koga će roditi. Znamo da je Josipu Bog to u snu objavio. Na izvana se, dakle, Marijin život ni po čemu nije razlikovao od života ostalih žena u Nazaretu, kao ni Josipov život od života drugih muževa. Skromnost, siromaštvo i mukotrpan rad da bi se preživjelo, time je bio obilježen njihov život i ispunjena njihova svakodnevica. Josip je, izgleda, bio poznat u široj okolici kao drvodjelja, jer su Isusa nazivali drvodjeljinim sinom (usp. Mt 13, 55). O Mariji je pak zapisano da je u sebi pohranjivala sve što se o Isusu govorilo i to u srcu prebirala (Lk 2, 19). Sačuvano nam je i njezino pitanje Isusu, kad su ga nakon tri dana našli u Hramu: „Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili“ (Lk 2, 48). A kad im je Isus odgovorio: „Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?“, sv. Luka dodaje: „Oni ne razumješe riječi koju im reče“ (Lk 2, 50). Dakle, i u njihovu je životu bilo nerazumijevanja, kao što ga između roditelja i djece ima u svakoj obitelji, pogotovo kada djeca uđu u pubertet. Ali nesporazumi i nerazumijevanje nisu bili u Marijinoj i Josipovoj obitelji dominantni, kako to često biva u drugim obiteljima. Naime, evanđelist o Isusu bilježi kako je dijete „raslo, jačalo i napunjalo se mudrošću i milost je Božja bila na njemu“ (Lk 2, 40). Ukratko, na temelju svega što znamo, možemo zaključiti  da je Bog čudesno djelo našega spasenja izveo s običnim ljudima, koji se ni po čemu nisu razlikovali od drugih osim po potpunoj poslušnosti i predanosti njegovoj volji. Očito je to Bogu bilo i ostalo najvažnije. U tom smislu i mi možemo, samo ako smo osjetljivi na poticaje Božjega duha, biti Božji suradnici s kojima Bog također može izvoditi čudesna djela, usprkos našoj slabosti i nesavršenosti.

6.     Nadalje, u Marijinu „Evo službenice Gospodnje“ i u Isusovu „Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla“ možemo prepoznati njihovu milosrdnu ljubav prema palom i grešnom čovječanstvu, ljubav koja ima svoj izvor u Bogu za kojeg sv. Pavao veli da je „bogatom milosrđem“ (usp. Ef 4, 2). Kao Božja suradnica, Marija je bez oklijevanja prihvatila biti posrednicom tog Božjeg milosrđa prema nama, kao i Isus kojeg je rodila i koji je sama utjelovljena Božja ljubav. Kao što se radi nas i našeg spasenja Marija u mah odreče svih svojih planova i prihvati biti samo službenica Gospodnja, tako se i Isus, jedinorođeni Sin Božji, prihvativši postati čovjekom poradi nas i našeg spasenja, odreče „svoje jednakosti s Bogom“, „sam sebe ‘oplijeni’ uzevši lik sluge, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu“, kako kaže sv. Pavao. (2, 7-8). A svega toga ne bi bilo da Marija nije anđelu odgovorila:„Evo službenice Gospodnje“. Zato je ona „Majka Božje milosti“, kako molimo u Lauretanskim, odnosno „Sveta Mati milosrđa“, kako joj se obraćamo u našim Trsatskim litanijama.

7.     Kako smo već spomenuli, sv. Bernard je bio veliki Marijin štovatelj. Od njega potječe zaziv: „O blaga, o mila, o slatka Djevo Marijo“, kao i naziv „Zvijezda mora“, jer ona nam tako osvjetljava put da nam, ako je uklonimo sa širokog oceana života, ne ostaje ništa osim tame i smrtne sjene. Zato nam on preporučuje: „Čitavim svojim bićem štuj Mariju, jer to je volja onoga koji sve ljude želi imati po Mariji. Kad se dignu oluje strasti, kad prijeti brodolom: ‘Pogledaj Zvijezdu, zazovi Mariju!’Ako te pokušavaju prekriti valovi oholosti i častohleplja, ‘Pogledaj Zvijezdu, zazovi Mariju!’ Nikad neka ti ne iščezne s usta, nikad iz srca! Ako nju slijediš, nikad nećeš skrenuti s pravoga puta. Moliš li nju, nikad nećeš očajavati. Misliš li na nju, nikad se nećeš razočarati. Ako se držiš nje, nikad nećeš pasti. Ako te ona štiti, nikad se nećeš umoriti. Ako ti je ona milostiva, bit ćeš siguran na cilju!“

Upirimo dakle, braćo i sestre, svoj pogled u tu sjajnu Zvijezdu kako bismo sigurno plovili na uzburkanom moru ovoga svijeta, slijedimo je kako bismo sretno stigli u vječnu luku! Amen.

Skip to content