Što mi je činiti?

Nedjelja kroz godinu 15. C
Što mi je činiti? tj. – kako se ponašati?

Neki, s ciljem da Boga iskušaju, pitaju kao npr. zakonoznanac iz evanđelja: »što mi je činiti da život vječni baštinim?«, pitaju o spasenju za život vječni, mnogi ipak ne pitaju. Spasitelj protupitanjem uzvraća: »U Zakonu što piše? Kako čitaš«, objavljuje i jednima i drugima, tj. svima nama: čitaj zapovijedi, upoznaj zapovijedi, uvidi i prirodne zakone, i zakone odgoja tj. temeljne zakone ljudskosti, i ljudskog dostojanstva. Ljudsko dostojanstvo ovisi o Zapovijedi ljubiti Boga: srcem, dušom, snagom, umom, i bližnjega kao sebe samoga. Objavljuje se svima sadržaj zapovijedi kojim se vrednuju osobe. Objavljuje se također da uz poznavanje zapovijedi nužno ih je činiti i živjeti što učimo iz Spasiteljeve riječi:: »To čini i živjet ćeš.«

Pamtimo zapovijed: ljubiti Boga i bližnjega treba činiti i živjeti.
Objavljena ljubav prema Bogu i bližnjemu se odnosi na sve ljude. Stoga je Spasitelj umjesto brzoga odgovora, koji bi smjerao prema pouci da bi bližnji trebala biti svaka ljudska osoba, razrađuje zakonoznančevo pitanje objavljujući pripovijedanjem više slojnu prispodobu o milosrdnome Samarijancu, postupno otkrivajući da ćemo vjernički biti odgojeni tek kada ćemo u punoj svijesti sebi znati odgovoriti komu sam ja bližnji, te ga kao bližnjeg prihvaćati.
Komu sam bližnji? Evanđelje nam pomaže odgojiti se kroz susret s riječju milosrđe, kroz djelo koje zovemo milosrđe, kroz osobu Krista Spasitelja koji nam ostvaruje milosrđe, kroz osobu Boga milosrdnog koji nas čeka i prima u svoje milosrđe.
Milosrdni Samarijanac bez premišljanja pomaže pretučenomu čovjeku i postavlja se ponašanjem na pravo mjesto. Najprije se pobrinuo za ranjenu osobu i smjestio je u gostinjac. Potom je nastavio dalje da bi obavio svoj posao, ali će se ponovno vratiti te se i dalje brinuti za osobu koju je našao na svome putu. Dobro djelo koje je učinio nije jednokratna usluga bilo kome, nego čin ljubavi koja uspostavlja zajedništvo s bližnjim kroz življenje milosrđa.

Ovom prispodobom Spasitelj pokazuje koliko mu je stalo do dostojanstva svake ljudske osobe i do uspostave temeljnoga ljudskoga zajedništva. To zajedništvo uspostavlja se u ljubavi koja pitanje »Tko je moj bližnji?« preoblikuje u odgojenost biti bližnji svakoj osobi koju susrećem na svome putu, po kojoj ćemo spoznati Božje milosrđe i osposobiti se da primimo Božje milosrđe.

To potvrđuje ova Radosna vijest (Lk 10,25-37):
Neki zakonoznanac usta i, da Isusa iskuša, upita: “Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?”
A on mu reče: “U Zakonu što piše? Kako čitaš?”
Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!”
Reče mu na to Isus: “Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.”
Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: “A tko je moj bližnji?”
Isus prihvati i reče: “Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ‘Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.’“
“Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?”
On odgovori: “Onaj koji mu iskaza milosrđe.”
Nato mu reče Isus: “Idi pa i ti čini tako!”

 

Msgr. Nikola Imbrišak