Spasitelj poziva na nasljedovanje

Pojedinci, koji su se približili Isusu na putu kojim on ostvaruje svoje poslanje spašavanja, imaju nastojanja i želje da ga slijede. Spasitelj nije ublažavao zahtjeve, nije smanjivao zadaće niti prikazivao ljepšim put spasenja kojim valja proći. Spasitelju ne pada na pamet popuštanje ljudskim željama, kompromis ljudskim uvjetovanjima, prijateljevanje koje bi bilo nevjerodostojnost. Njemu nije stalo da ima puno sljedbenika, učenika; važno mu je da ima istinite vjernike. On predstavlja ideal spasenja gotovo nedostiživ – koji nas je duhovno hranio i prošle nedjelje na bogoslužju »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samog sebe«.
Prvi suputnik govori Spasitelju: »Za tobom ću kamo god ti pošao«. Na suputnikovu odlučnost i čvrstoću Spasitelj uspoređuje sebe u težim prilikama od životinja. Životinje imaju jazbine, ptice imaju gnijezda, a Spasitelj nema gdje bi glavu naslonio. To znači: tko želi biti svjedok istine – mora biti spreman na gubitak sigurnosti koja je ovdje izrečena gubitkom doma. Tomu su u kršćanstvu svjedoci mnogi koji su prognani, samo zato što su svjedočili istinu, kao i mučenici koji su visoko cijenili naviještanje Kristova spasenja.

Drugu osobu Spasitelj sam poziva: »Pođi za mnom!« Osoba moli dopuštenje da pokopa oca. Spasiteljev odgovor zbunjuje sve koji se vode brigom kako iskazati poštovanje mrtvom tijelu – on poziva one koji nastoje slijediti put spasenja da i u trenucima najveće boli zbog smrti dragih osoba – izgovore u srcu kršćansku poruku da mrtvi uskrisuju, da Kristov put spasenja u život ne može zaustaviti ni najveća prijetnja ovozemaljskom životu.

Trećem suputniku koji također moli dopuštenje: »Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi …« odgovara Spasitelj: »tko se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje.« U životu svakog vjernika postoje odlučujući trenutci u kojima nema mogućnosti oklijevanja i dvostruke igre. Ovi primjeri objavljuju: najprije valja biti kršćanin, a zatim sve ostalo. Ono na što je pojedinac navezan, uz što mu je vezano srce, može puno puta smetati na putu spasenja.

To potvrđuje ova Radosna vijest (Lk 9,51-62):
Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem.
Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: “Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?”
No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo. Dok su išli putom, reče mu netko: “Za tobom ću kamo god ti pošao.”
Reče mu Isus: “Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.”
Drugomu nekom reče: “Pođi za mnom!”
A on će mu: “Dopusti mi da prije odem i pokopam oca.”
Reče mu: “Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.”
I neki drugi reče: “Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.”
Reče mu Isus: “Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje

Msgr. Nikola Imbrišak