Smrti više nema

Evanđelje: Lk 7, 11-17

Mladiću, kažem ti, ustani!

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme:
Isus se uputi u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: »Ne plači!« Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: »Mladiću, kažem ti, ustani!« I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: »Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!« I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.

Dragi čitatelju, s kojom lakoćom naš Spasitelj Isus Krist rastvara onu najsnažniju tamu – smrt i pretvara ju u Svjetlo. Evanđelje nam govori kako je Isus sreo mrtvaca, sina jedinca majke koja pogođena tolikim gubitkom neutješno plače. Mnoštvo je u koloni iznosilo umrlo tijelo, a Isus se sažali nad boli ranjene majke. I svojom božanskom moći koja je neshvatljiva ljudskom umu pokazuje da je On gospodar života i smrti. Isus mrtvom mladiću zapovijeda da ustane, a ovaj na Riječ oživljava. Kolika je snaga te Riječi koja je još od iskona sve krenula stvarati ex nihilo. Bog svojom Riječju čini sve što jest, On sve dobro neprestano stvara, Njegovoj riječi se pokorava cijeli svemir jer je sve stvorenje i sve stvoreno od Stvoritelja nastalo. Tako i u ovom događaju koji nam donosi evanđelist Luka vidimo svu silinu Riječi Sina Božjeg. Budući je došao od Oca, Otac je u njemu kao i Duh Sveti koji život protkaje.

Koji su razlozi onda naše vjerničke stagnacije? Koji su razlozi naših strahova? Koga se imamo bojati kada znamo da je Isus Krist uz nas, On Alfa i Omega, Početak i Završetak, Krist Kralj. Vjerujemo u živoga Boga, u Boga koji nam je poslao sebe, Sina svoga Jedinorođenoga da nas spasi i otkupi, vjerujemo da je Bogu sve moguće, znamo da Spasitelj čini sve na naše dobro – pa opet, slabi smo, padamo, sumnjamo.

Molimo zato Gospodina da nam daruje snagu ustrajnosti da ostanemo vjerni. Isus se tako lako obračunava s najvećom tajnom ljudskog postojanja – smrću razotkrivajući njezinu dimenziju u svojoj veličini. Smrt doista je spavanje. Smrt doista je samo prolaz u nebeski Jeruzalem. Smrt su vrata kroz koja imamo svi proći: i najveći imućnici i najveći siromasi. Pred smrću su svi jednaki i smrti nitko nikada pobjeći neće moći. No, u ljudskoj slabosti Isus nam ipak jasno daje vidjeti. Ta smrt se rastače toliko jednostavno pred našim Spasiteljem. Jer je Isus Krist pobijedio smrt i ona više ne vlada. Isus je omogućio da smrt više nema posljednju riječ. Koja li je to radost. I koliko bi se mi sada radovali, koliko bi mi sada pjevali, skakali od veselja, koliko bi nam srca treperila od ljepote Božje, kada bi znali što nam je Učitelj pripremio u nebeskom Jeruzalemu.

Mladiću, kažem ti, ustani.