Redovništvo je bogatstvo Crkve
Kategorija:
Vijesti

web-svijecnica1U utorak 2. veljače nadbiskupijski povjerenik za redovnice mons. Nikola Uravić predvodio je u katedrali sv. Vida svečano misno slavlje u povodu proslave Dana posvećenog života – Svijećnice.

U prigodnoj propovijedi kazao je kako ovogodišnja Svijećnica ima posebno značenje – zaključuje se Godina posvećenog života. „Može li se ona uopće zaključiti? Nije li to trajna zadaća – promišljati karizmu svoje redovničke zajednice, promatrati revnost svojih utemeljitelja i gledati kako u suvremenim prilikama, ovdje i sada, živjeti s tim idealima i s njihovim duhovnim raspoloženjem.“

U nastavku je kazao kako je redovništvo bogatstvo Crkve. Kao promjere naveo je: sv. Benedikta, sv. Franju, sv. Dominika, sv. Vinka Paulskog, sv. Ivana Bosca, sv. Skolastiku, sv. Klaru,  sv. Tereziju Avilsku, sv. Tereziju od djeteta, sv. Lujzu, Mariju Krucifiksu Kozulić i mnoge druge. Kad je Crkva bila u krizi, našle su se osobe koje su kroz bratstvo i sestrinstvo gradili zajednice iz kojih su proizlazile obnove i reforme, duh koji je oživljavao Crkvu i davao joj novu snagu, kazao je mons. Uravić.

„Pogledajmo naš grad! Što su redovničke zajednice značile za nj i što bi trebale značiti u naše vrijeme, počevši od dječjih vrtića, rada u bolnicama, domovima umirovljenika, karitativnom i odgojnom djelovanju u raznim vidovima. Bez Trsata, bez Gospe Lurdske, Marije Pomoćnice, Sv. Jeronima, Navještenja Marijina i sv. Jakova u Opatiji i pastoralnog djelovanja tu i na drugim mjestima gdje redovnici i redovnice djeluju, naš bi grad vjerski i pastoralno bio siromašniji.“

Osvrnuo se na susret pape Franje s osobama posvećenog života i njegov nagovor koji je započeo riječima: Jednog dana Isus se, u svojoj beskrajnoj milosti, obratio svakom od nas i rekao nam je osobno, ‘Dođi’.

„Ako ste ovdje, to je zato jer je svatko pojedinačno odgovorio ‘da’, s vremena na vrijeme prianjajući uz taj ‘da’ s punim entuzijazmom i radošću, unatoč poteškoća i možda neizvjesnosti, ali uvijek velikodušno,  puštajući da nas Isus vodi na putove koje nismo mogli ni zamisliti, učeći od Krista odnos s nebeskim Ocem, primajući Njegov Duh, učeći ljubiti siromašne i grešnike. Slijedimo ga zajedno, učeći prihvaćati druge, opraštati i bratski ljubiti. Posvećeni život ima smisla, jer prihvaćajući ga i hodeći ulicama svijeta, odgovaramo na poziv Njemu, Kristu, gradeći Crkva, postajemo dar za čovječanstvo.“

web-svijecnica2Život ima smisla ako smo posvećeni nekome, ako živimo za nekoga, istaknuo je mons. Uravić dodavši kako je na prvom mjestu Bog, ali po Kristu to je naš bližnji u kojemu prepoznajemo lice nebeskog Oca i kojemu mi sami moramo pokazati lice milosrdnog Boga. „Posvetit se možemo za obitelj i u obitelji, kroz posao i zanimanje, ali za život Crkve važno je posvetiti se u svome služenju Crkvi prema svom pozivu i darovima. Današnji blagdan stavlja pred nas likove Marije i Josipa koji dolaze u hram prikazati svog prvorođenca Bogu, a s njime prikazuju i sebe same nebeskom Ocu, stavljajući mu se potpuno na raspolaganje u otajstvu spasenja. Tu su starac Šimun i proročica Ana koji se postovima i molitvama prikazuju Bogu u iščekivanju Spasitelja i njegova spasenja.“

Mi ga svakodnevno na ‘nekrvni’ način prikazujemo nebeskom Ocu kao žrtvovanog za nas na križu, na našim oltarima kod svete mise. S njime prikazujemo i sami sebe: ono što jesmo, oko čega se trudimo i što nastojimo. Zajedno sa Šimunom i mi to dijete priznajemo i slavimo kao ‘svjetlost na prosvjetljenje naroda i slavu puka svoga izraelskoga’, rekao je propovjednik.

Govoreći o simbolici svijeće kao znak onoga svjetla koje je došlo na ovaj svijet po Isusu Kristu, izrazio je nadu da to svjetlo snaži našu vjeru kako bismo ustrajali do kraja. „Pred Bogom najveća je zasluga je li netko po našem životu zadobio vjeru u Krista, jesmo li sebe i drugoga učinili boljim čovjekom. Blago nama ako i na kraju svog života možemo sa svim srcem moliti hvalospjev starca Šimuna, do kraja svjedočiti vjeru prema poslanici Hebrejima; ‘promatrajte kraj njihova života nasljedujući njihovu vjeru’ (Heb 13,7)“

Zaključujući propovijed poručio je da u Godini posvećenog života papa Franjo posebno poziva redovnike i redovnice da prihvate budućnost s nadom. Istaknuo je da je naš ljudski život veliki Božji projekt i čim to ustvrdimo svjedočimo da nismo dovršeni, nego bića koja se postupno ostvaruju u hodu prema svojoj konačnosti. Svjesni toga, ni u jednom trenutku svoga života ne možemo reći da smo bili dovoljno ljudi, niti da smo bili dovoljno redovnici, dodao bi i svećenici, da smo savršeni. Jesam čovjek i redovnik, ali još ne potpuno. Prihvatiti sebe kao biće budućnosti u nadi znači posvjedočiti da smo stvoreni za konačnu Božju stvarnost za kojom i ne znajući čeznemo, za Kraljevstvo nebesko o kojem je govorio Isusu i omogućio njegovo ostvarenje svojom mukom i smrću, istaknuo je mons. Uravić. „Zahvalimo večeras Bogu što nas je baš tako smislio i pozvao, što je nakanio s nama u našoj hrvatskoj zemlji izgraditi svoj božanski naum, zahvalimo za vjernost koju smo mu očitovali i zamolimo oproštenje za slabosti.“

Skip to content