Razum i vjera su dva krila pomoću kojih se do istine uzdiže

web-akademska1U organizaciji Povjerenstva za sveučilišni pastoral Riječke nadbiskupije i u suradnji sa Sveučilištem u Rijeci u četvrtak 20. listopada u katedrali sv. Vida u Rijeci svečano euharistijsko slavlje u povodu početka akademske 2016./2017. godine predvodio je riječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Ivan Devčić. Na misi su sudjelovali rektor Sveučilišta u Rijeci prof. dr. sc. Pero Lučin, dekani, prodekani i profesori riječkih fakulteta. Liturgijsko pjevanje animirao je Nadbiskupijski zbor mladih.

Nadbiskup je na početku propovijedi upozorio kako smo skloni misliti kako je vjera tek u naše vrijeme mnogima postala upitnom. Pogotovo se to odnosi na vjeru u Boga. Mnogi se deklariraju kao nevjernici, a neki su čak skloni proglasiti one koji ispovijedaju vjeru u Boga zaostalima, a one koji ne vjeruju naprednima. No, promotrimo li stvar pozornije, uočit ćemo da je vjera uvijek bila problem. Kao primjer naveo je tekst pročitanog evanđelja (Iv 10, 25-26), ali i Psalma 8. „Dok Sveto pismo s jedne strane svjedoči o ljudskoj nevjeri, koju ne mogu uzdrmati ni čudesna Božja djela, čak ni ona koja Bog čini po Isusu Kristu, s druge strane stavlja pred nas ljude koji poput psalmiste klikću Bogu zbog njegovih divnih djela. Dakle, s jedne strane nevjera, a s druge vjera. Ista djela jednima nisu dosta da bi povjerovali, a druge dovode do klanjanja i hvaljenja Onoga koji ih je stvorio. Kako je to moguće? Odakle ta razlika?“ Kao odgovor nadbiskup je naveo grčku riječ „metanoia“, koja znači „promjena mišljenja“.

web-akademska2Podsjetio je na izjavu pape emritusa Beneditk XVI. da značajan broj današnjih ljudi ne isključuje Božju egzistenciju naprosto, nego ju smatraju kao nešto nesigurno, što nema nikakvu bitnu ulogu u njihovu životu. Ljudima našeg vremena stvarno izgleda ono što je empirijsko, ono što je materijalno dohvatljivo. To je ‘stvarnost’ prema kojoj se oni orijentiraju. ‘Realno’ je ono što je dohvatljivo, stvari koje se mogu brojiti i uzeti u ruku. Ali stvarnost je posve drukčija: Bog i duša, samo čovjekovo duhovno biće, to je ono što je uistinu realno, što vrijedi, što je mnogo realnije od dohvatljivih stvari. Taj obrat možemo nazvati kopernikanskim obratom. Ono što se činilo nerealnim i sekundarnim, pokazuje se kao stvar koja je doista odlučujuća, rekao je nadbiskup apostrofirajući papu Benedikta XVI.

„Papa ujedno ističe: ‘Gdje se dogodi takav obrat, ne mijenja se samo teorija, mijenja se temeljni oblik života.’ To znači da čovjek koji je doživio takav obrat postaje poput psalmiste koji u sebi i oko sebe otkriva Božju prisutnost i Božje djelo te kliče i  pjeva pohvale Stvoritelju svega. Doživjeti takav obrat znači početi gledati stvarnost očima vjere.“ Također, papa Benedikt XVI. kaže da unutarnji čovjek mora ojačati – to je imperativ prikladan za naše vrijeme u kojem su ljudi tako često u sebi prazni i stoga se moraju hvatati za obećanja i narkotike, što ima za posljedicu daljnji rast osjećaja praznine u njihovoj nutrini. Nutarnja praznina – slabost unutarnjeg čovjeka – to je jedan od velikih problema našeg vremena. Mora se jačati unutarnjost – moć zamjećivanja srcem; sposobnost gledati i razumjeti i razumjeti svijet i čovjeka iznutra, srcem. Mi imamo potrebu za razumom prosvijetljenim srcem, kako bismo naučili djelovati po istini u ljubavi.

web-akademska3Zaključujući propovijed osvrnuo se na encikliku pape Ivana Pavla II. „Vjera i razum“ u kojoj sveti Papa ističe kako vjera „oslobađa razum ukoliko mu pomaže da koherentno dosegne svoj objekt spoznaje i da ga smjesti u onaj viši poredak u kojemu sve dobiva smisao“. „Drugim riječima, ‘čovjek dostiže razumom istinu jer osvijetljen vjerom otkriva duboki smisao svake stvari i posebno vlastite egzistencije’. Papa smatra da se čovjeka može definirati ‘kao onoga koji traži istinu’. A razum i vjera su dva krila pomoću kojih se do nje uzdiže. Želim vam, dragi studenti i profesori, da se na letu do istine koristite jednim i drugim krilom, kako bi vam let bio siguran i uspješan.“ Na kraju mise studentima je poželio ostvarenje njihovih ciljeva, te da kao obrazovani ljudi u budućnosti nose ono što su u Rijeci naučili.

Prigodnu riječ uputio je rektor Sveučilišta u Rijeci Pero Lučin. Podsjetio je na povijest obrazovanja u Rijeci dugu 380 godina kazavši kako je zadaća svih štititi i razvijati vrijednosti i kulturu grada Rijeke. Nadbiskupu, svećenicima, rektoru, dekanima, prodekanima i profesorima riječ zahvalnosti uputio je povjerenik za sveučilišni pastoral Riječke nadbiskupije vlč. Velimir Martinović. Osobito je zahvalio studentima, te izrazio radost skorašnjim završetkom radova i otvaranjem Centra za mlade koji će se nalaziti u neposrednoj blizini Sveučilišnog kampusa te skorašnjim otvorenjem ureda studentskog kapelana u Kampusu na Trsatu.

Skip to content