Oči vjere

U ono vrijeme:

Uskrsna C3
Bogoslužje nam nakon svetkovanja Uskrsa objavljuje izvještaje iz Djela apostolskih, dajući tako svjedočanstvo o prvim kršćanskim zajednicama i o ulozi Kristova uskrsnuća za njih i njihovo okruženje. Objavljuje nam i sadržaj radosne vijesti i to – Spasitelj se ponovno očitovao učenicima na Tiberijatskom moru.
Radost koja u ukazanju ili očitovanju počinje ne poprima nekih velebnih oblika. Bog se očituje u jednostavnim, humanim, gotovo idiličnim oblicima. Posve jasno vidimo najopćenitiju suprotnost između onoga što čini Bog i onoga što čine ljudi. Učenici Isusa ne prepoznaju odjednom. Na kraju otkrivaju da je to on. Ta okolnost veoma je značajna. Slika Uskrslog Gospodina dolazi iz stvarnog svijeta, a nije je stvorila mašta učenika. Treba vremena dok ga prepoznaju.

Ta činjenica dokazuje nešto dublje, nešto usko povezano sa samim Isusom – on je nešto posve novo. Nije on naprosto ono što je bio prije. Ukazanja ne pokazuju kako on nastavlja svoj zemaljski život još nekoliko tjedana. On ukazanjima uvodi svoje učenike i vjernike svoje Crkve u nov oblik doživljavanja njegove prisutnosti.
Ukazanjima se služi da pokaže kako će uvijek ostati nazočan u svojoj Crkvi. On je uvijek prisutan, čak i onda kada ga nitko ne vidi. Uskrsli Gospodin nova je stvarnost među nama. Ukazanja su dokaz njegove trajne prisutnosti. On se očituje svojim riječima i svojim pokretima koje on čini. Pokret lomljenja kruha odnosi se na sakrament mise i pričesti u kojem ga mi od tog vremena pa dalje prepoznajemo.
Isusova se prisutnost prepoznaje po vjeri. O tome svjedoče ukazanja. Vide ga kad se njihova srca počnu otvarati u vjeri. Nisu ih njihove tjelesne oči nego oči njihove vjere dovele do toga da ga prepoznaju.

Vjernik koji se Kristu Gospodinu preda zna da je Spasitelj s njime i onda kada ga ne vidi očima. Ne smijemo nikada zaboraviti: Uskrsnuli je nova stvarnost. Da bismo se s njime susreli, potrebni su nam organi, osjetila koja odgovaraju toj novoj stvarnosti, a to je predanje čitave osobe Bogu: vjera, povjerenje.
Ohrabrujuće je za nas da se sjetimo kako se i od očevidaca tražila vjera. Ako nekomu okolina brani vjerovati – neka mu pomogne apostolovo svjedočanstvo: »Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima!« Koji se pokoravaju ljudima obuzeti su osuđivanjem, uništavanjem, odbacivanjem, razapinjanjem, ubijanjem.

Bog uskrisi Isusa … uzvisi ga za začetnika i spasitelja da obraćenje podari i oproštenje grijeha. Radi primanja darova spasenja, obraćenja i oproštenja pokoravamo se Bogu da uskrsno živimo. Razlika je očita.

Msgr. Nikola Imbrišak