Search
START TYPING AND PRESS ENTER TO SEARCH

Oči vjere

Oči vjere
Kategorija:
Evanđelje tjedna

3068787Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme:

 Isus se ponovno očitova učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: »Idem ribariti.« Rekoše: »Idemo i mi s tobom.« Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa.
Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: »Dječice, imate li što za prismok?« Odgovoriše mu: »Nemamo.« A on im reče: »Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.« Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: »Gospodin je!« Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata.
 Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: »Donesite ribâ što ih sada uloviste.« Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: »Hajde, doručkujte!« I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: »Tko si ti?« Znali su da je Gospodin.
Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih.
Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: »Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim.« Kaže mu: »Pasi jaganjce moje!« Upita ga po drugi put: »Šimune Ivanov, ljubiš li me?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim!« Kaže mu: »Pasi ovce moje!« Upita ga treći put: »Šimune Ivanov, voliš li me?« Ražalosti se Petar što ga upita treći put: »Voliš li me?« pa mu odgovori: »Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.« Kaže mu Isus: »Pasi ovce moje!« »Zaista, zaista kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš.« A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: »Idi za mnom!«
Uskrsna C3
Bogoslužje nam nakon svetkovanja Uskrsa objavljuje izvještaje iz Djela apostolskih, dajući tako svjedočanstvo o prvim kršćanskim zajednicama i o ulozi Kristova uskrsnuća za njih i njihovo okruženje. Objavljuje nam i sadržaj radosne vijesti i to – Spasitelj se ponovno očitovao učenicima na Tiberijatskom moru.
Radost koja u ukazanju ili očitovanju počinje ne poprima nekih velebnih oblika. Bog se očituje u jednostavnim, humanim, gotovo idiličnim oblicima. Posve jasno vidimo najopćenitiju suprotnost između onoga što čini Bog i onoga što čine ljudi. Učenici Isusa ne prepoznaju odjednom. Na kraju otkrivaju da je to on. Ta okolnost veoma je značajna. Slika Uskrslog Gospodina dolazi iz stvarnog svijeta, a nije je stvorila mašta učenika. Treba vremena dok ga prepoznaju.
Ta činjenica dokazuje nešto dublje, nešto usko povezano sa samim Isusom – on je nešto posve novo. Nije on naprosto ono što je bio prije. Ukazanja ne pokazuju kako on nastavlja svoj zemaljski život još nekoliko tjedana. On ukazanjima uvodi svoje učenike i vjernike svoje Crkve u nov oblik doživljavanja njegove prisutnosti.
Ukazanjima se služi da pokaže kako će uvijek ostati nazočan u svojoj Crkvi. On je uvijek prisutan, čak i onda kada ga nitko ne vidi. Uskrsli Gospodin nova je stvarnost među nama. Ukazanja su dokaz njegove trajne prisutnosti. On se očituje svojim riječima i svojim pokretima koje on čini. Pokret lomljenja kruha odnosi se na sakrament mise i pričesti u kojem ga mi od tog vremena pa dalje prepoznajemo.
Isusova se prisutnost prepoznaje po vjeri. O tome svjedoče ukazanja. Vide ga kad se njihova srca počnu otvarati u vjeri. Nisu ih njihove tjelesne oči nego oči njihove vjere dovele do toga da ga prepoznaju.
Vjernik koji se Kristu Gospodinu preda zna da je Spasitelj s njime i onda kada ga ne vidi očima. Ne smijemo nikada zaboraviti: Uskrsnuli je nova stvarnost. Da bismo se s njime susreli, potrebni su nam organi, osjetila koja odgovaraju toj novoj stvarnosti, a to je predanje čitave osobe Bogu: vjera, povjerenje.
Ohrabrujuće je za nas da se sjetimo kako se i od očevidaca tražila vjera. Ako nekomu okolina brani vjerovati – neka mu pomogne apostolovo svjedočanstvo: »Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima!« Koji se pokoravaju ljudima obuzeti su osuđivanjem, uništavanjem, odbacivanjem, razapinjanjem, ubijanjem.
Bog uskrisi Isusa … uzvisi ga za začetnika i spasitelja da obraćenje podari i oproštenje grijeha. Radi primanja darova spasenja, obraćenja i oproštenja pokoravamo se Bogu da uskrsno živimo. Razlika je očita.
Msgr. Nikola Imbrišak
Objavljeno: 9. travnja 2016.
Skip to content