Oživljena Bratovština Čudotvornog raspela

Nakon nekoliko stoljeća u Rijeci je u petak 18. ožujka revitalizirana Bratovština čudotvornog raspela. 24 nova člana svoja obećanja dala su pred riječkim nadbiskupom mons. dr. Ivanom Devčićem u katedrali sv. Vida u kojoj se nalazi Čudotvorno raspelo.
Osnivanje Bratovštine lijepo je iznenađenje u korizmi, rekao je nadbiskup te zahvalio svima koji su potaknuti Duhom Svetim u svome srcu se zauzeli oko realizacije te ideje. U prigodnoj propovijedi osvrnuo se na svetopisamski tekst usporedivši ga tekstom o ženi preljubnici koju je Isus spasio od kamenovanja. Srž Kristova poslanja je naviještati milosrdnu Božju ljubav, poručio je. U nastavku je kazao kako ne trebamo biti oni koji osuđuju, pa čak ni one koji žele Isusa kamenovati, jer mi smo ti koji ‘kamenuju’ riječima, klevetanjem, ogovaranjem itd. Podsjetio je na Isusove riječi da što god jedni drugima činimo – njemu činimo. Bacajući ‘kamenje’ na druge, Isusa kamenujemo, a riječi koje izgovaramo nerijetko više bole nego udarac pravim kamenom, upozorio je nadbiskup.
Govoreći o oskrvnjavanju Čudotvornog raspela koje se nalazi u katedrali sv. Vida, istaknuo je kako je Isus prije 720 godina kamenovan u Rijeci, no još uvijek ima onih koji bacaju kamenje na njega. Stoga je potaknuo vjernike na molitvu za one koji to čine, te poručio da umjesto kamenovanja – ljubimo jedni druge kao što to čini Isus Krist.
Nakon propovijedi novi članovi Bratovštine čudotvornog raspela položili su obećanje. Prema riječima članice inicijativnog odbora, vjeroučiteljice Ines Turković, jedna od glavnih zadaća bit će promicanje pasionske baštine. Uz riječkog nadbiskupa mons. dr. Ivana Devčića koji je dao veliku podršku revitalizaciji Bratovštine, u inicijativnom odboru našli su se mag. liturgike Andrea Jakubin, crkveni povjerničar dr. sc. Marko Medved i mag. umjetnosti Teo de Canziani. Brašćina svetoga križa ili Bratovština od agonije utemeljena je 1656. godine kao jedna od najpučkijih bratovština u to vrijeme, a bilo ih je desetak. Jedna od specifičnosti Bratovština bila je da su uz muškarce, njezini članovi bile i žene. Također, Status je pisan na hrvatskom jeziku i to na čakavštini, kazala je Turković dodajući kako je zapisan tek 20-tak godina kasnije kada se u Rijeci pojavio p. Nikola Hermon, isusovac koji je bio rođeni Riječanin, a kasnije je i umro u svom gradu. Statut je izdan u Ljubljani, a osim njega, članovi Bratovštine koristili su molitvenik kojega je p. Hermon nazvao Brašno duhovno tj. Hrana duhovna. U njemu su se nalazile sve molitve koje je Bratovština molila tijekom svog postojanja, a danas iste molitve molit će i novi članovi, poručila je Turković. Govoreći o prošlosti, kazala je kako su se tadašnji članovi Bratovštine najviše bojali iznenadne smrti, pa su molili za ‘dobru’ smrt. U kontekstu današnjeg vremena, revizalitacija Bratovštine ima veliki značaj jer se ove godine navršava 720. godišnjica oskrvnjavanja Čudotvornog raspela. S obzirom da su njihove aktivnosti najviše usmjerene na vrijeme korizme, odnosno od Pepelnice do prve nedjelje po Uskrsu – nekada – a od sada do nedjelje Božanskog milosrđa, Turković poručuje kako će aktivnosti Bratovština imati i za blagdan sv. Vida jer se u katedrali nalazi Čudotvorno raspelo. Na žalost, ne postoje točni podaci kada je Bratovština prestala djelovati, no zato se zna da je obveza članova bila moliti Litanije čudotvornom raspelu svaki petak, u dane kvatre i treću nedjelju u mjesecu.
Bratovština je okupljala vjernike laike, a jedan od istaknutijih članova bio je kapetan Rijeke i Trsata Pietro Baroneo de Argenta, kazala je Turković. Njihovu tadašnju odjeću, za koju se pretpostavlja da je bila crna, stilizirali su i sašili crvene plaštevi s izvezenim Čudotvornim raspelom na kapuljači. Grafičko rješenje izvezenog Čudotvornog raspela osmislila je Katarina Jakubin. Zadaća Bratovštine u prošlosti je bila organizirati i ulicama Rijeke najavljivati korizmeno vrijeme, muku i smrt Isusovu. Također, na Goljaku je Bratovština sagradila križni put s kapelicama kojih je samo jedna kapela ostala sačuvana zahvaljujući činjenici da je u privatnom vlasništvu.
Javnost je nedovoljno upoznata s vrijednošću Čudotvornog raspela koje se nalazi u riječkoj prvostolnici, kao i pasionskom baštinom u Rijeci, poručila je Turković. Kao primjer je navela da se u Galeriji Katedrale nalazi album Bratovštine iz 1656. godine s popisom svih članova. On je u pergameni, vrlo vrijedan i nadamo se kako će u bliskoj budućnosti biti prezentiran javnosti, poručila je Turković. “Također, kada se prije 720 godina dogodilo oskrvnjavanje Čudotvornog raspela, tadašnji kapetan Rauber sakupio je krv u ampule nakon što je Petar Lončarić bacio kamen na križ koji je zatim prokrvario. Jedna ampula čuva se u Galeriji Katedrale, druga je u Puli jer se tada tamo nalazilo biskupsko središte, a treća negdje u Rimu. Zadatak nam je pronaći gdje i nakon toga postaviti temelje pasionskoj baštini u našem gradu.”
Na kraju, Turković poručuje kako su krenuli optimistično i pozivaju sve koji žele pomoći njihovom radu da se obrate rektoratu katedrale sv. Vida. Također, Turković je voditeljica molitvene zajednice Krista Kralja koja je uoči svečanog misnog slavlja na ulicama grada Rijeke izvela skazanje “Prvo javno suđenje Isusu iz Nazareta”. Svoj doprinos dali su i novi članovi Bratovštine čudotvornog raspela.