Oprošteni su ti grijesi

Marija-Magdalena-860x450_cKroz opis Spasiteljeva boravka za stolom u kući nekog farizeja, i prisustvo grješnice koja je stala odostrag do Isusovih nogu, koja u cijelome događaju igra središnju ulogu, a da ne progovara ni jedne jedine riječi, i Spasiteljeve prispodobe o vjerovniku koji je imao dva dužnika, i Spasiteljeva pitanja farizeju koji će dužnik više ljubiti vjerovnika, i farizejev odgovor kojim predmijeva da će više ljubiti onaj kojemu je više oprošteno – slijedi objava oproštenja grijeha i objava da se svaki slušatelj objave pita o svojoj osobnoj svijesti o oproštenju, i o osobnom razmišljanju o praštanju, koliko je i kako prisutno Božje praštanje u životu kršćanina, u mome kršćanskom životu? Spasiteljeva prisutnost u kući i zajedništvo s njime u kući donijelo je prisutnima, te donosi i nama prisutnima s Isusom u ovom bogoslužju – novu svijest i novo razmišljanje o grijehu i o oproštenju.

Isusovo proglašenje oproštenja grijeha, koje se dogodilo u toj kući, razjašnjeno kroz pitanje tko će više ljubiti, izaziva kod sustolnika pitanje: »Tko je ovaj?« jer vlast opraštanja grijeha pripada samo Bogu. Isus, budući da mu pitanje nije bilo izravno postavljeno, ne daje izravan odgovor. Umjesto sustolnicima koji se međusobno zapitkuju, on opet riječ upućuje ženi: »Vjera te tvoja spasila! Idi u miru.« Time je njezin čin ljubavi predstavljen kao čin vjere koja spašava. Dobro je ispravno vjerovati jer spašava samo ona vjera po kojoj ostajemo u zajedništvu s Isusom, koja ne prestaje kad nam je oproštenje ispunjeno.

Isus poziva na obraćenje. Taj poziv je bitna sastojnica navještaja o Kraljevstvu Božjeg spasenja: »… približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«. Krštenje je poglavito mjesto prvog i osnovnog obraćenja. Upravo vjerom u Radosnu vijest i Krštenjem čovjek se odriče zla i postiže spasenje, to jest otpuštenje svih grijeha i dar novog života.

Kristov poziv na obraćenje odzvanja trajno u životu kršćana. To drugo obraćenje je trajan zadatak cijele Crkve, koja »u svome krilu obuhvaća grješnike« i koja, »u isti mah sveta i uvijek potrebna čišćenja, neprestano vrši pokoru i obnovu«. To nastojanje oko obraćenja nije samo ljudsko djelo: ono je pokret »raskajanoga srca«, što ga milost privlači i potiče da odgovori milosrdnoj ljubavi Boga koji nas je prvi ljubio. Sakrament pomirenja (pokore, ispovijedi, oproštenja) korjenito je preusmjerenje cijeloga života, povratak i obraćanje k Bogu svim srcem, raskid s grijehom, odvraćanje od zla zajedno s odricanjem od zlih djela koja smo počinili. Sakrament pomirenja istodobno obuhvaća želju i odluku za promjenom života s nadom u Božje milosrđe i pouzdanjem u pomoć njegove milosti.
Svijest o praštanju, spoznaja (razmišljanje) o praštanju i volja za praštanjem su duhovne vrijednosti koje nas čine vjernikom i kršćaninom.

To potvrđuje ova Radosna vijest (Lk 7,36-50):
Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.
Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: “Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.”
A Isus, da mu odgovori, reče: “Šimune, imam ti nešto reći.”
A on će: “Učitelju, reci!”
A on: “Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?”
Šimun odgovori: “Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.”
Reče mu Isus: “Pravo si prosudio.” I okrenut ženi reče Šimunu: “Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.”
A ženi reče: “Oprošteni su ti grijesi.”
Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: “Tko je ovaj da i grijehe oprašta?”
A on reče ženi: “Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!”

Skip to content