Nije na nama “iskorijeniti” drugoga

I prispodoba o smokvi podsjeća da ljudima nije dano prosuđivati plodnost ili neplodnost drugoga, a još nam je manje dano ’iskorijeniti“ ili isključiti onoga za koga se smatra da ne može donijeti plodove. Neplodnost drveta za vinogradara postaje pozivom da se trudi još više, dok smokva ne donese ploda. Kušnji tvrdoće i isključivanja prispodoba suprotstavlja povećani trud i brižnost ljubavi. To je ljubav u obliku rada, zauzetosti, činjenje svega što je moguće.

Otajstvo i zbilja – S Bogom u svakodnevnici korizmena B3

Obraćenje – jasan zahtjev nedjeljnog bogoslužja. Isus upozorava: Ako se ne obratite, propast ćete. Tako su svakodnevica, povijest i Sveto pismo tri mjesta po kojima Bog govori ljudima. Slušanje, spomen i razlučivanje bitna su stajališta da bi se Božja riječ primijetila i usvojila u povijesnim događajima.

Tragične događaje Isus ugrađuje u povijest spasenja i izvlači ih iz opasnosti da postanu nekom prigodom za prosuđivanje drugih. Time naglašava da Bog vodi svakodnevnicu koja se otvara vječnosti. Njegovo upozorenje na propast očito se ne tiče tjelesne smrti, nego ju valja vidjeti na onostranom obzorju. Zacijelo, postoji duhovna dimenzija smrti koja se tiče: neosjetljivosti na događaje, ravnodušnosti prema povijesti, bijeg u lijenost i naviku, nedopuštanja da se bude dotaknut svakodnevnicom, sužavanja pogleda na vlastiti interes …

I prispodoba o smokvi podsjeća da ljudima nije dano prosuđivati vrijednost drugoga, a još nam je manje dano ’iskorijeniti“ ili isključiti onoga za koga se smatra da ne može donijeti plodove. Neplodnost drveta za vinogradara postaje pozivom da se trudi još više, dok smokva ne donese ploda. Kušnji tvrdoće i isključivanja prispodoba suprotstavlja povećani trud i brižnost ljubavi. To je ljubav u obliku rada, zauzetosti, činjenje svega što je moguće.

Ipak, vinogradar ne želi dati konačni pravorijek o smokvi te ostavlja gospodaru tu tešku odluku: Ako, nakon moje brige, ne donese ploda, posijeci je! Ti, a ne ja. Isus, dakle, pripovijeda Božju ljubav i strpljivost, uvijek, pred najvećim kušnjama očaja, Bogu prepuštajući sud.
Nužno i hitno obraćenje. To dvoje nameće se kao sržna poruka današnjega evanđelja. Prije svega – nužno obraćenje. Pitamo li nekoga je li dobro, činit će mu se da postavljate pitanje na koje je odgovor sam po sebi razumljiv. S druge strane, ako se stavi povećalo ponad života, vidjet će se koliko toga nije dobro. Previše je nelogičnosti i proturječja da bi se lako mogle prihvatiti neistine i pomiriti se s postojećim stanjem. I tada se pojavi zaključak da nešto treba mijenjati. No, odmah se javlja i zamka, ako pitamo tko treba i što bi trebalo mijenjati. Jer, redovito se to odnosi na druge.

Na to pomaže odgovoriti evanđeoska riječ: »Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grješniji od drugih Galilejaca? …ako se ne obratite, svi ćete slično propasti!« Mi smo u opasnosti; mi se trebamo mijenjati; nama je potrebno obraćenje. Sve što prepoznajemo kao neuredno trebamo čitati kao poziv na obraćenje, upućen nama.

Slika smokve iz prispodobe treba nadahnuti ponašanje današnjih kršćana. Nadahnuti trudi se biti u Božjem vinogradu, u Božjem poretku, ponašati se po Božju kako bi donijeli rod spasenja. Slika brižnosti slika je Božjega djela koje je po Isusu Kristu učinio za nas kako bi naš život bio plodonosan truditi se u sakramentima u bogoslužju. Odlučiti obratiti se Bogu i sudjelovati obraćenjem u sakramentima. Truditi se da djeca i mladi budu uvedeni u istinite i spasonosne sakramente, da roditelji i kumovi istinito vjeruju u redovito djelovanje Boga po sakramentima i pripravu na njih po Spasiteljevoj riječi: »ako se ne obratite, svi ćete propasti«.

Kobno bi bilo poigrati se Božjom dobrotom i strpljivošću koja je radi obraćenja, a nije radi odobravanja našega lošeg ponašanja. Upravo je prepoznavanje Božje dobrote u našim životima uvjerljiv poticaj za naš velikodušan odgovor – mijenjati nekršćansko ponašanje prema sakramentima u istinito kršćansko.

Msgr. Nikola Imbrišak