Ne smijemo se bojati biti kršćani

svtomaapostol_650x600Bogoslužje nam nakon svetkovanja Uskrsa objavljuje izvještaje iz Djela apostolskih, dajući tako svjedočanstvo o prvim kršćanskim zajednicama i o ulozi Kristova uskrsnuća za njih i njihovo okruženje. Objavljuje nam i sadržaj radosne vijesti i to – Spasitelj je apostolima, zajedno s mirom, dao Duha Svetoga, da mogu širiti u svijetu oproštenje grijeha, ono oproštenje koje samo Bog može dati i koje je Sina stajalo krvi.

Crkvu je uskrsli Krist poslao da prenosi svim ljudima oproštenje grijeha i tako učini da se proširi Kraljevstvo ljubavi, da širi mir u srcima, kako bi se potvrdio također u odnosima, u društvu, u institucijama. A Duh Krista Uskrsloga izgoni strah iz srca apostolâ i potiče ih da izađu iz zatvorene dvorane te pronose evanđelje. Imajmo i mi hrabrosti svjedočiti vjeru u Krista Uskrsloga! Ne smijemo se bojati biti kršćani i živjeti kao kršćani!

Spasitelj poslije uskrsnuća pripada području stvarnosti koja izmiče našim osjetilima. Spasitelj ne pripada više svijetu shvatljivom po osjetilima, nego Božjem svijetu. Može ga vidjeti samo onaj komu on to dopusti. U taj način gledanja uključeni su srce, duh i čovjekova unutarnja prostodušnost.

Apostoli nakon susreta sa Spasiteljem ponašaju se drukčije. Svjedoče: »Vidjeli smo Gospodina« Jednostavno i jasno. Mi smo ga vidjeli. Mi stojim sa svojim osjetilima i razumom iza toga što kažemo. Tu nije riječ o glasini, nego o pozitivnoj radosnoj vijesti. Niti mi danas nismo lakovjerni ako vjerujemo riječima evanđelja.

Isus objavljuje: “Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!” (r. 29). A tko su bili ti koji su povjerovali a da nisu vidjeli? Bili su to drugi vjernici, ostali muškarci i žene iz Jeruzalema koji, premda nisu susreli Isusa uskrslog, povjerovaše svjedočanstvu apostolâ i ženâ. Ta je riječ o vjeri vrlo važna, možemo je nazvati blaženstvom vjere: “Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!” To je blaženstvo vjere.

U svakom vremenu i na svakome mjestu blaženi su oni koji, po Božjoj riječi, koja se naviješta u Crkvi i koju svjedoče kršćani, vjeruju da je Isus Krist utjelovljena Božja ljubav, utjelovljeno milosrđe. I to vrijedi za svakog od nas! Kada prepoznamo Božji zahvat, moći ćemo i mi s Tomom ispovijedati, moliti, vjerovati i živjeti: »Gospodin moj i Bog moj.« Moći ćemo živjeti s Kristom koji je okrenut onome što nastaje i brine se o tome da svoje vjernike pomaže u širenju njegove spasenjske zadaće koja je započela uskrsnućem – živjeti po Božjoj stvarnosti.

Msgr. Nikola Imbrišak

Skip to content