Nadbiskup Devčić blagoslovio Gačanski park hrvatske memorije

Riječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Ivan Devčić u srijedu 20. siječnja u Otočcu je blagoslovio Gačanski park hrvatske memorije. Događaju su nazočili brojni svećenici, predvođenim gospićko-senjskim biskupom mons. dr. Milom Bogovićem, župnikom otočkim Tomislavom Šporčićem, porečkim i pulskim biskupom u miru mons. Ivanom Milovanom, te brojnim stanovnicima grada Otočca.

Biskup Bogović na početku je istaknuo da je Gačanski park hrvatske memorije nastao zahvaljujući entuzijazmu i predanom radu kako Katedre čakavskog sabora na čelu sa Milanom Kranjčevićem, tako i uz tijesnu suradnju sa otočkom župom i župnikom mons. Tomislavom Šporčićem, pod umjetničkim vodstvom umjetnika Šime Vidulina i uz izdašnu pomoć Grada Otočca i kamenoloma u Pazinu. „Istra, koja je u najtežim vremenima za ovaj kraj primila naše prognanike, pomogla nam je i u izgradnji ovoga parka, tako da je ovdje danas i biskup iz Istre mons. Milovan. Na čelu povorke od 32 ličnosti i događaja u Gačanskom parku hrvatske memorije nalazi se knez Borna, ali u cijelom srednjem vijeku u pozadini povijesnog razvoja očituje se prisutnost opatije Sv. Nikole sve do podizanja opatije na razinu biskupije a utvrde i naselja na razinu grada. U novom vijeku središte crkvenog i građanskog života uspinje se na prostor podalje od rijeke Gacke i njenih rukavaca, i rađa se nova župa posvećena Presvetom Trojstvu.“

Riječki nadbiskup je u prigodnoj propovijedi, na misi koja je slavljena nakon blagoslova, kazao kako ovaj događaj, zajedno s liturgijskim spomenom sv. Fabijana, pape i mučenika iz ranih kršćanskih vremena, i uz svečani čin komemoracije hrvatskih branitelja polaganjem vijenca kod njihova spomenika, opravdava da taj dan u Otočcu se nazove Danom spomena ili sjećanja, odnosno memorije. „Današnje vrijeme propagira okrnjeni pojam vremena jer se svodi samo na jednu dimenziju, ali to nije ni prošlost ni budućnost, nego sadašnjost. Kao što je u vrijeme prošlostoljetne revolucije bila važna jedino budućnost, kojoj se žrtvovalo prošlost i sadašnjost, danas se važnom smatra samo sadašnjost. Zbog toga prisustvujemo samo hinjenoj brizi za prošlost i za budućnost, dok se stvarna briga posvećuje isključivo za sadašnjost. Tako smo postali naraštajem koji ne mari za ono što je bilo ni za ono što će poslije njega doći, nego samo za ono što je nama korisno.“

U nastavku je poručio kako ne možemo prošlost odbaciti i zaboraviti. Umjesto toga, potrebno je prošlost preobraziti, uskrisiti, kazao je nadbiskup. „Nijekanje prošlosti, gubljenje memorije znači nijekanje i gubljenje života, jer bez prihvaćanje prošlosti nema ne samo budućnosti, nego ni sadašnjosti.“ Kršćanstvo je religija spomena, memorije i tradicije. Na mnogim se mjestima u Svetom pismu poziva vjernike da se spomenu djela Božjih, a i Bog se također zaziva da se spomene svoje vjernosti, svog Saveza i obećanja, kazao je propovjednik. „Posebno se dirljiv i znakovit prizor odigrao u dvorani Posljednje večere gdje je Isus, na rastanku od svojih učenika, posebno želio da ga ne zaborave, što je u trenutku rastanka najdublja i najiskrenija želja svakog čovjeka. Upravo u tom poštivanju memorije, u toj želji za spomenom, skriva se duboka srodnost između kršćanske vjere i ljudske duše.“

Zaključujući propovijed nadbiskup je podsjetio kako Crkva neprestano poziva na slavljenje spomen-čina Isusove muke, smrti i uskrsnuća, jer vjeruje da po tom spomenu od dolazi k nama kako bi nam podario svoj život. Također, Crkva nas potiče da se u molitvama sjećamo svih onih koji su nam prethodili u vjeri, kao i da se spominjemo onih koji su po zapovijedima kršćanske vjere dosljedno živjeli, a osobito na nasljedovanje onih koji su radije izabrali muku i smrt nego zatajenje Isusa.