Molitva farizeja i carinika

Nedjelja kroz godinu 30. C
»JEDAN SIĐE OPRAVDAN KUĆI SVOJOJ!«
Prošle nedjelje o molitvi govoreno je iz Katekizma ovo: Jedino molitva upravlja naša srca Bogu. Molitvom se ulazi u živi odnos s Bogom. Tko moli, više ne živi od sebe, za sebe i svojom vlastitom snagom. Vjernik zna da postoji Bog kojemu se može obratiti. Vjernik već sada traži biti s onim kojega će jednoga dana gledati licem u lice. Kršćanskome životu pripada nastojanje oko svakodnevne molitve. Ne može se naučiti moliti kako se uči neka tehnika. Molitva je dar koji se prima moleći. Tko moli neće izgubiti vjeru.

Ove nedjelje Spasitelj nas poučava prispodobom o dva različita molitelja, te zaključuje: »jedan siđe opravdan kući svojoj, drugi ne«.
Što je opravdanje? Opravdanje je najizvrsnije djelo Božje ljubavi. Ono je nezasluženo i milosrdno djelovanje Boga koji briše naše grijehe te nas čini pravednima i svetima u svemu našem biću. Opravdanje uspostavlja ispravan odnos između Boga i vjernika. Budući da je Isus uspostavio ovaj ispravni odnos (“pravednost”), možemo doći pred Boga samo ako smo u Kristu “opravdani”. To »u Kristu opravdani« događa se milošću koja nam je zaslužena njegovom mukom i darovana u krštenju. Kršćanin treba znati prihvatiti Isusovu pravednost za sebe i primijeniti je u svom životu da bude spašen.

Kako se spašavamo? Bog je u svojoj ljubavi našao način kako će uništiti grijeh, a spasiti grješnika, čineći ga ponovno “ispravnim”, pravednim (opravdanim). Stoga se spasenje naziva i opravdanje. Pravedni ne postajemo samo svojom snagom. Nitko ne može sebi oprostiti grijehe niti sebe izbaviti od smrti. Tu mora djelovati Bog, i to svojim milosrđem, kada mu pristupimo i molimo, kada priznamo slabosti i grijehe, te se kajemo. Bog nam u krštenju daruje “pravednost“ po vjeri u Isusa Krista – unosi nas u Kristovu smrt i uskrsnuće – umiremo grijehu i rađamo se na novi život u Bogu, te po Duhu Svetomu koji je izliven u naša srca. Vjera nas zahvaća i čini sposobnima da živimo u Božjem svjetlu, te da ponašanjem po Božjim zapovijedima odgovorimo Božjoj volji.

Spasitelj nam je prispodobom pokazao put: ući u hram, dolaziti u crkvu; osvijetlio nam svijest kako ispravno moliti, te po molitvi uspostaviti ispravan odnos s Bogom. Iz prispodobe kršćani trebaju naučiti u Dan Gospodnji dolaziti u crkvu. Iz prispodobe naučiti ispravno moliti. Iz prispodobe naučiti biti opravdani.

O ovome Radosna vijest objavljuje (Lk 18, 9-14):

Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče Isus ovu prispodobu:
“Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik.’ Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.
A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!’
Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.”

msgr. Nikola Imbrišak