Moliti i nikada ne posustati

Nedjelja kroz godinu 29. C
»VALJA SVAGDA MOLITI I NIKADA NE SUSTATI!«
Što je molitva naučili smo iz Katekizma: »Molitva je razgovor s Bogom«. Kakova treba biti molitva istinitog vjernika poučava nas Biblija kako valja svagda moliti i nikada ne sustati.
Osobu suca iz prispodobe Spasitelj je ocrtao kao zločestu osobu riječima: »Boga se nije bojao, za ljude nije mario.« U svijesti svakoga tko poznaje Bibliju Spasiteljev opis sučeva ponašanja suprotnost je onomu što se objavljuje kao spasonosno ponašanje, a glasi: »Ljubi Boga svim bićem svojim i ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.« Mjerilo našeg ponašanja je ispravan odnos prema Bogu i prema ljudima – mjereno ljubavlju. Zločesti sudac nije pravedan – ne prihvaća Božje zapovijedi jer se Boga ne boji. Ne prihvaća ni ljude jer za njih ne mari. On sudi po sebičnoj bezosjećajnosti. Sudac je slika osobe od koje se ne može nešto očekivati.
Upravo k takvom sucu neprestance dolazi tužena udovica i ponavlja molbu: »Obrani me od mog tužitelja«. Činjenica koju Spasitelj ističe je udovičina upornost. Napokon se sudac priklonio pravdi, ali ne zato što je poslušao pravedan zakon ili glas ispravne savjesti, toga je on svjestan, već zato što ne želi slušati udovičino ponavljanje koje mu dodijava, te odluči obraniti je da ga vječno ne dolazi mučiti ga.

Briga o udovicama je u Bibliji znak ljudske vjernosti Bogu i njegovim zapovijedima, ali i vjernosti Boga svome Savezu. Udovica iz prispodobe upornom je i neprestanom molbom doista spašena od osude čak od nepravednog suca. Temeljem udovičinog uspjeha na ovome svijetu po ustrajnoj molbi Spasitelj nas uči moliti nebesko spasenje riječima: »Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu …«
Jedino molitva upravlja naša srca Bogu. Molitvom se ulazi u živi odnos s Bogom. Tko moli, više ne živi od sebe, za sebe i svojom vlastitom snagom. Vjernik zna da postoji Bog kojemu se može obratiti. Vjernik već sada traži biti s onim kojega će jednoga dana gledati licem u lice. Kršćanskome životu pripada nastojanje oko svakodnevne molitve. Ne može se naučiti moliti kako se uči neka tehnika. Molitva je dar koji se prima moleći. Tko moli neće izgubiti vjeru.

O ovome Radosna vijest glasi (Lk 18, 1-8):
Kaza Isus svojim učenicima prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:
“U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ‘Obrani me od mog tužitelja!’
No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ‘Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.’“

Nato reče Gospodin: “Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabranike koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu?
Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?”

Msgr. Nikola Imbrišak