Marija je putokaz izvora istinske sreće i blaženstva, vjernosti Bogu i njegovoj Crkvi
Kategorija:
Vijesti

web-assunta1U povodu proslave župnog blagdana, Uznesenja Blažene Djevice Marije, riječki nadbiskup i metropolit mons.dr.Ivan Devčić predvodio je u nedjelju 14.kolovoza svečanu koncelebriranu misu u istoimenoj, najstarijoj župnoj crkvi u Rijeci.

Na početku propovijedi kazao je kako u predvečerje svetkovine Marijina Uznesenja na nebo u svim se crkvama navješta tekst iz knjige Izlaska u kojem se govori o Kovčegu ili Škrinji Saveza. Postavlja se pitanje kakve veza ima taj tekst odnosno Škrinja Saveza s Marijom. Ta nam veza postaje razumljiva u svjetlu odnosa između Staroga i Novoga zavjeta. Naime Stari zavjet je navještaj, a Novi zavjet je ostvarenje tog navještaja. Stari zavjet je savez koji je Bog na Sinaju sklopio s Izraelskim narodom i bio je samo navještaj ili obećanje onoga saveza između Boga i čovjeka koji će se ostvariti utjelovljenjem, smrću i uskrsnućem Isusa Krista. Isto je tako oslobođenje Izraelaca iz Egipatskoga ropstva, slika i ujedno  nagovještaj oslobođenja čovjeka od najvećeg ropstva od ropstva grijeha i smrti kao posljedice grijeha. O tom dodatnom čovjekovom oslobođenju od grijeha i smrti čuli smo upravo ushićene riječi sv. Pavla koje je Bog zapisao u svojoj drugoj poslanici Korinćanima, kazao je nadbiskup.

Dodao je kako je Savez na Sinaju bio obećanje i priprema ostvarenja konačnog iskupljenja čovjeka od grijeha i smrti što će se ostvariti po Isusu Kristu, a Starozavjetni Kovčeg bio je spomen i znak onoga što se na Sinaju dogodilo jer su u njemu bile pohranjene dvije ploče Saveza s deset Božjih zapovjedi.

web-assunta2„Kao takav Kovčeg Saveza bio je vidljivi znak i točka tajne Božje prisutnosti u svome izabranome narodu.Zbog toga je smatran posebno svet toliko da mu je samo određeni svećenik mogao pristupiti jednom godišnje ali prema strogo određenim propisima. Kršćanska  tradicija je u Starozavjetnom Kovčegu gdje su se s najvećim strahopoštovanjem čuvali znakovi Sinajskoga saveza, od davnine  prepoznala sliku Marije Bogorodice koja je u svojoj utobi začela i rodila Spasitelja koji je u svom tijelu ostvario savez između Boga i čovjeka. Bog je već u zemaljskom raju odmah nakon prvih ljudi navijestio novi Savez između Boga i čovjeka čiji će potomak zmiji simbolu zla satrti glavu  te je potvrdio sklapanje saveza s Noom, Abrahamom, Izakom i Jakovom. Žena čiji je potomak trebao satrti glavu zmiji i ostvariti put ili navještaj novog Saveza između Boga i čovjeka bila je upravo Marija.“

U nastavku je istaknuo kako je Marija po Duhu Svetom začela i rodila Isusa koji se u njezinoj utrobi nerazdvojivo združio s ljudskom naravi i to je svojom smrti na Križu potvrdio. Zbog toga se u svjetlu Marijina Uznesenja na nebo razmišlja i razmatra o izraelskom Kovčegu Saveza. Također, još važniji razlog  Marijina blaženstva je slušanje i čuvanje Božje riječi. Marija je bila blažena u dva smisla: u prvom smislu jer je je u svojem tijelu nosila i svojim mlijekom dojila Spasitelja svijeta, a u drugom smislu jer je bila poslušna Božjoj riječi. Njezina vjera u Boga je vjera – dar Božji koji Bog svakom čovjeku nudi,  a Marija ga je otvorena i zahvalna srca primila. Marijino blaženstvo je dakle blaženstvo vjere. Po vjeri je Marija postala majkom Božjega sina i neposrednom suradnicom u Božjemu djelu spasenja čovjeka. Odgovorom;“ Evo službenice Gospodnje.Neka mi bude po riječi tvojoj“, kojima je  prihvatila poziv da postane majkom Sina Božjega upisana je u djelo spasenja.Vjera ju je učinila svetom i blaženom  u svim teškim situacijama i onda kada su njezinom sinu klicali kao i onda kada je stajala pod njegovim križem.

Zaključujući propovijed istaknuo je kako nam je Marija u tom smislu putokaz  koji nas upućuje na izvor istinske sreće i blaženstva, a to je vjernost Bogu i poslušnost njegovoj svetoj crkvi.

 

Skip to content