Ispravno se pripremati za život znači učiti kako biti bližnji svakom čovjeku

Od poznatog rimskog filozofa Seneke potječe izreka: ‘Non scholae, sed vitae discimus (Ne učimo za školu, nego za život), rekao je na početku propovijedi riječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Ivan Devčić predvodeći u srijedu 8. lipnja u katedrali sv. Vida u Rijeci svečano misno slavlje u povodu završetka školske i akademske godine.

Izrazio je nadu da su mladi, ali i učitelji i profesori tijekom školske i akademske godine slijedili tu izreku, jer pripremiti se za život je glavna dužnost svakog mladog čovjeka i svih kojima je povjereno odgajanje mladih naraštaja. Uspjeh u tome ovisi o međusobnoj suradnji te je kraj školske i akademske godine prigoda da se svatko ispita koliko je tijekom protekle godine radio na sebi i iskoristio pružene mogućnosti za sazrijevanje i rast, te u kojoj mjeri su se oni kojima su mladi povjereni, trsili da im u tome pomognu, kazao je nadbiskup.

U nastavku je rekao kako postoje različita tumačenja pripreme za život. Za neke je to osposobljavanje da se svaka prilika iskoristi na osobnu korist, ne obazirući se na zajedničko dobro. Na taj način su razmišljala dvojica iz Lukina evanđelja o milosrdnom Samaritancu (Lk 19. 25-37), koji su prošli pored izranjenog čovjeka. Zanimljivo je da je tu zgodu ispričao sam Isus odgovarajući na pitanje: Tko je moj bližnji? Ako pomnije razmotrimo Isusov odgovor, vidimo da Isus izokreće pitanje na način da se svatko prije svega treba pitati: Kome sam ja bližnji? Isus odmah pokazuje tko nije bližnji čovjeku koji je bespomoćno ležao na putu, rekao je nadbiskup.

„Doista, netko može svoje pripremanje za život shvatiti na način ove dvojice koja su ničim, pa ni naravnom ljudskom solidarnošću koja nas gotovo spontano potiče na pomaganje čovjeku u nevolji, nisu dala omesti u slijeđenju i ostvarivanju svojih ciljeva. Ako učenje i studiranje shvaćamo samo kao sredstvo kako postići svoje individualne ciljeve, bez obzira jesu li i koliko usklađeni s dobrom drugih osoba i cijele zajednice, mi shvaćamo život poput ove dvojice o kojima govori današnje evanđelje. Posljedica je takvog shvaćanja egoističko ponašanje, koje se ne zaustavlja ni pred čime na putu ostvarenja osobnih ili grupnih ciljeva. Životna maksima takvih ljudi glasi: Cilj opravdava sredstvo!“

Oprečno tome je shvaćanje života kojega susrećemo kod trećeg lika – milosrdnog Samaritanca koji se zauzima za čovjeka u nevolji. „Dragi mladi, ispravno se pripremati za život, učiti za život, a ne za školu, znači upravo učiti kako biti bližnji svakom čovjeku, a posebno onom u nevolji. Škola je mjesto ne samo gdje se stječu nova znanja i umijeća, nego i gdje se odgaja za ispravno, nesebično, nikakvim predrasudama ograničavamo ili usmjeravamo, služenje onim što smo stekli, zapravo svime što jesmo i posjedujemo.“

U nastavku je podsjetio na Prvu Pavlovu poslanicu Korinćanima koja nas poziva da čeznemo za višim darima. Prema njemu, najizvrsniji put do toga je ljubav, ne erotska ljubav koja zatvara čovjeka u sebe samoga, nego ljubav sebedarna, a najsavršeniji je način ostvarenja u Isusu koji je samoga sebe predao za nas. Takvu ljubav susrećemo u Samaritancu i ako želimo ući u vječni Božji svijet i u njemu vječno živjeti, trudimo se ovdje i sada, po uzoru na evanđeoskog Samaritanca, svakom čovjeku, a posebno onom u potrebi, biti bližnji. Učimo i spremajmo se za takav život ovdje, kako bismo postali dostojnima vječnog života u Bogu, zaključio je nadbiskup.

Na kraju misnoga slavlja zahvalio je svima koji rade s mladima, studentskom kapelanu vlč. Velimiru Martinoviću, voditelju Zdruga skauta Riječke nadbiskupije vjeroučitelju Marinu Miletiću te brojnim svećenicima i vjeroučiteljima na prenošenju istine vjere. Također, riječ zahvale uputio je članovima Zbora mladih Riječke nadbiskupije koji su animirali liturgijsko pjevanje.