Golema odgovornost

Uskrsna C4
betlehemi_uzenetUsredotočiti nam se na ulogu Dobroga pastira i na ono što on upozorava, a to su oni koji žele ugrabiti iz ruke Božje. Isus nam daje sposobnost za raspoznavanje: Čuvajte se lažnih koji dolaze u ovčjem ruhu, a iznutra su grabežljivi vuci. Prepoznat ćete ih prema njihovim plodovima. Najčešći plodovi takvih lažnih jesu iskrivljene vrijednosti, nemoralno ponašanje, razorene obitelji, nijekanje duha.

Valja se ponovno prisjetiti razlike između pravoga Isusa Spasitelja, dobroga pastira i njegove opreke, lažnih pastira. Svi lažni pastiri ljudsko spasenje i ispunjenje žele postići svojim umovanjem, mudrolijama, ograničenim silama. Dok Isus nudi beskraj Božjega života koji silazi među ljude da ih digne, lažni se spasitelji uzdižu da bi na kraju osobu uništili. Dok Isus sama sebe predaje za svoje ovce, lažni žrtvuju druge za svoju korist.
Isusov je nauk potvrda onoga što je već po stvaranju Bog u nas usadio, ali je po grijehu zgužvano, otežano, zablaćeno. Plod njegova učenja jest život i spas djece Božje, a za to nas je on osobno oslobodio svojom smrću i uskrsnućem. To njegovo djelo i dalje živi među nama, u nama koji smo Crkva, njegovo tijelo. I da bismo ustrajali na tom putu, daje nam i snagu po sakramentima koji su plod otkupiteljskog djela. To njegovo djelo je i svjetlo našim koracima i pomoć u našim posrtanjima.

Dok nas s jedne strane poučava svome putu kojim nam je ići, istinom kojom nam se voditi i životom kojim nam je živjeti, Isus, svjestan u kakvoj se složenoj odnosno zamršenoj i zbrkanoj zbilji nalazimo, upozorava nas i na opasnost pa nam objavljuje raspoznavanje, razlučivanje dobra od zla. Ukazuje na moguća zastranjivanja i utjecaje zla izvana i iznutra.
Darovani božanski život u nama začinje, raste, dozrijeva u zajednici vjernika, Crkvi, po službenicima Riječi i otajstava. Potrebne su nam osobe koje će se posve otvoriti Božjem djelovanju u sebi i Božjem djelovanju u svijetu i podržati to djelo. Biti službenici Božji i službenici ljudi. Isus sebe naziva pastirom, pa su i oni u njemu i s njim također pastiri. Može se činiti malo neprilično da Isus sve nas naziva ovcama, stadom. Poznato je da svaka usporedba ne može izreći svu istinu, ali je i on sam nazvan jaganjcem već u proroka, pa ga tako naziva i Ivan Krstitelj, da bi kao pobjedonosni jaganjac sjao u slavi kako ga opisuje Otkrivenje. To što nas uspoređuje s ovcama zapravo nam je na čast, jer mi smo njegovo stado za koje se on osobno brine i za koje on daje život.
Kad pak Petru veli: pasi ovce moje, pasi jaganjce moje, valja uočiti na koju su odgovornost pastiri pozvani, ali i na koju suradnju sa samim Isusom. Jer ovce, stado, nisu njihovi nego njegovi. I golemo je Isusovo povjerenje kojim zaogrće pastire svojega stada i svojih ovaca. Nije slučajno da se moraju dobro odgojiti Božjom poukom, te da im je u svemu potrebna pomoć zajednice vjernika i molitelja.

Ako smo govorili o velikom Isusovu povjerenju prema onima kojima želi povjeriti svoje stado, ništa manje povjerenja nema ni prema svojem stadu, a to će reći da je na svakom od nas golema odgovornost za naše pastire i to dvostruka: ne samo da ih bude, pa za to valja moliti kako je sam Isus preporučio, nego da budu i dobri i sveti, kakvima ih želimo da bi se iskazali kao oni koji će nas hraniti Božjom Riječju, svetim otajstvima, ali i primjerom svojega života. Ako nam je stalo do Božjega života u sebi, onda ćemo istinito ponašati i istinito živjeti svoje kršćanstvo, te se zauzeti za svoje pastire da ne budu lažni, nego istiniti i Božji, te svi budemo u Božjoj ruci.
Msgr. Nikola Imbrišak

Skip to content