Čudesno Božje milosrđe

Čudesna Božja mudrost i milosrđe – ne griješi više     korizmena C5

U središtu se nalazi grješna, nesretna i ponižena osoba, koja je na samome rubu smrti kamenovanjem. Od Spasitelja zahtijevaju: »Što ti na to kažeš?«

Na zahtjev da se izjasni, Isus izgovara čudesnu, neočekivanu rečenicu, koja dovodi do potpunoga obrata, te pozornost okupljenih preusmjerava s osude grješnice na dubine srca svih prisutnih: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« U tim riječima zrcali se spasonosna mudrost Božja, koja nikoga ne ponižava, no svima otvara nove obzore i vidike. Spasiteljeve riječi zasijecaju u dubine savjesti tužitelja, te prepoznaju vlastitu grješnost i odlaze. Spasiteljeva objava nam pomaže prepoznati i priznati vlastitu grješnost ne tuđu. Tako nam se kršćanski ponašati priznavanjem vlastite grješnosti da možemo istinito moliti moj grijeh.

Jedino je Bog bez grijeha, jedini On proniče srca i istinski poznaje dubine ljudske savjesti. Apostol u poslanici nas podsjeća: »Jedan je Zakonodavac i Sudac: …. A tko si ti da sudiš bližnjega?« Pozvani smo ustezati se od osuđivanja drugih. Ne suditi i ne osuđivati znači znati otkriti ono što je dobro u svakoj osobi, te promicati to dobro. To je bit Božjeg milosrđa: promicati svaki oblik dobra i izvlačiti drugoga iz zla u kojemu se nalazi; opraštati, jer smo mi prvi primili Božje oproštenje i milosrđe; imati srce otvoreno za one koji su u bijedi i patnji, jer je i milosrdni Otac u Isusu Kristu ušao u svu dubinu naše ljudske bijede i nevolje. Već sama svijest o vlastitoj grješnosti i spoznaja vlastitih grijeha otupljuje oštricu mogućeg osuđivanja drugih. Kada tomu pridodamo iskustvo Božjeg neosuđivanja i milosrđa prema nama, tada postajemo slični nebeskom Ocu, sposobni za djelatno milosrđe i ljubav prema bližnjemu.

Spasiteljev odnos prema grješnicima pun je sućuti i milosrđa: on oprašta, ne osuđuje, vraća dostojanstvo i život, te daje mogućnost za novi početak. To je odlika Božjeg djelovanja, Boga kojemu je stalo do ljudi i koji nas uvijek iznova podiže i vraća u život čitave tijekom povijesti spasenja. On ostaje vjeran, unatoč nevjeri izabranog naroda, Bog izbavlja iz propasti unatoč našim grijesima. Bog oprašta, ali odgaja volju i zahtijeva više ne griješi. Uz oproštenje, neodvojiv je poziv na obraćenje.

Obraćenje i oproštenje, dva su sadržaja u središtu korizmenoga ponašanja vjernika. Spasiteljevo neosuđivanje predstavlja opraštanje koje oslobađa, vraća dostojanstvo i život te, više nego bilo koji oblik krute pravednosti, daje srcu grješne osobe mogućnost novoga početka. Umjesto kamena daje oproštenje. Evanđelje je slavlje čudesne Božje mudrosti i milosrđa koje svakomu vjerniku daje radost oslobođenja i usmjerenost prema životu vječnog spasenja.

msgr. Nikola Imbrišak

————-

A Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?« To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam – i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.« (Iv 8 1-11)