Bog ne zaboravlja potrebite

Nedjelja kroz godinu 26. C
»IMAJU ZAKON I PROROKE! NJIH NEKA POSLUŠAJU!«
Spasitelj izgovara prispodobu o bogatašu i siromahu. Prispodoba počinje predstavljanjem dvojice ljudi, njihovih života, ponašanja u ovozemaljskom životu. Prvo je predstavljen bogataš. On se koristi svojim dobrima i uživa u životu. On nema osobnosti, ne spominje mu se ime. Drugi je predstavljen siromah, prosjak ovisan o drugima. Njegovo se ime spominje – to znači Bog ne zaboravlja potrebite. On poznaje njihovu osobnost. Siromah privlači Božju pozornost i pomoć.

Spasitelj prelazi iz prikaza ovozemaljskog ponašanja na objavu nebeskog spasenja. Nakon ovozemaljskog umiranja nastavlja se vječna sudbina. Siromah Božjim posredovanjem ulazi u zajedništvo s Abrahamom, praocem vjere, u sudbinu nebeske blaženosti. Bogataš umire, bude pokopan, završava u carstvu mrtvih – paklenih muka.
Prispodobom Spasitelj objavljuje nebesko vrednovanje ljudskog ponašanja, nebesku prosudbu vrijednosti životnog ulaganja. Ponašanjem na gozbama stvorena je provalija, vječno nepremostiva. Ovozemaljskim gozbama koje su jedino radi uživanja u plodovima svoga životnog obilja i uživanja u obilju sebi sličnih, a istovremeno ne vidjeti nikoga od mnoštva tolikih potrebitih koji su u svemu prikraćeni i ugroženi, kojih je način života bliži životinjskom nego ljudskom, takvo ponašanje stvara provaliju vječno nepremostivu.

Zašto vječno nepremostivu objavljuje nam Spasiteljeva pouka prispodobom. Tko u ovozemaljskom životu u drugome ne vidi sliku Božju, ne će je vidjeti ni u vječnosti. Tko u potrebitima ne vidi svoga bližnjega, taj ne prepoznaje Boga, te time gradi vječno nepremostivu provaliju, jer je sam sebi mjerilo, i nisu mu mjerilo spasonosne upute. Tko se vodi u ponašanju svojom samovoljom, samodostatan sebi, zatvoren u sebe, napravio je provaliju koju se ne može prijeći. Ponašanjem nije sagradio nikakvo spajanje s Bogom.

Spasenje je moguće svakom tko posluša Zakon i Proroke, tj. Božje zapovijedi, Božju riječ. Poslušati je presudno. Obraćenje je ostvarivo svakom tko posluša, jer Božja riječ i opominje: »Ako ne slušaju Mojsija i Proroke, (tj. Zapovijedi), neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.«

O ovome Radosna vijest glasi (Lk 16, 19-31):
“Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.”
“Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’
Reče nato Abraham: ‘Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’“
“Nato će bogataš: ‘Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’ Kaže Abraham: ‘Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’
A on će: ‘O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ‘Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’“

Msgr. Nikola Imbrišak

Skip to content